Irmin.com - Nikad Zaboravljen

Anonymous Piše "

Godine prolaze u mojoj dusi bol sve jaca i jaca. Tamo gdje je ljubav pocela gdje sam prvi put vidjela oci zelene boje, gdje sam uzvratila prvi osmijeh, dobila prvi poljubac. Tamo sam nekad igrala zmure, jurisala sa svojim vrsnjacima, lijepili zvake u kosu i radovali se novom danu. Odlicna ucenica, mirne naravi kao iz bajke satkana. Jednog lijepog nikad nezaboravljenog jesenskog dana zaustavilo se auto na putu izmedu kuce i skole bas pored mene.

Momak otvori prozor i pita kako moze doci do tog mijesta ? ljubazno sam ga uputila, pozvao me da sijednem sa njim ako idem u tom pravcu, zahvalila sam se i produzila pijesice. Nakon sto sam stigla djeca su brujala stigao je novi nastavnik, ja nisam obracala paznju na to jer po mojoj glavi se je motalo ono predivno lice koje sam malo cas vidjela, one oci, onaj zavodljivi glas. Zvono se cuje, prvi cas vrata se otvaraju od ucionice ta ista osoba ulazi sa dnevnikom u ruci, isti osmijeh, iste oci, isti glas. Pokusala sam ustati ali sam ostala bez snage i daha. Predstavio se, rekao odakle dolazi i usput rece da smo mu prvi djaci i prvi razred sa kojim on pocinje da radi odmah poslije studija. Uzeo je dnevnik i poceo po redu prozivati da upozna ucenike a ujedno i ocijene. Ja sam br.7 u dnevniku, tako lijepo je izgovorio moje ime kao niko do tad, ja ustajem i on se nade iznenaden, pa mi se vec poznajemo ja sam sa osmijehom rekla da, jos jednom se zacudi, sve petice, ja slegoh ramenima i boga molim da mi kaze da sjednem jer cijeli razred je u jedan glas wau, zacudio se otkud ga poznajem. I tako dan za danom je prolazio svakog casa se meni obracao ispitivao me, posudjivao moje knjige, dolazio na casove fizickog vaspitanja u svakom pogledu je zelio da je u mojoj blizini, mojoj dusi je to pasalo ali moje kucno vaspitanje nije dozvoljavao .Poceo mi je pisati pisma, koja su bila tako osjecajna i bas onakva kakva ja zelim, bio je stariji od mene 7g., Bio je druge vjero-ispovijesti no nije mi smetalo nista pored tolike ljubavi prema njemu, jedino sam se bojala blizeg kontakta, prevare jer sam odgojena na posten nacin, i iz postene porodice da po cijenu zivota nezelim povrediti karakter kako svoj tako mojih roditelja. Ljubav je buktila sve do polugodista, zadnji njegov cas dosao je sa suzama u ocima; Draga dijeco moram vam reci da odlazim na odsluzenje vojnog roka ali obecavam da se ponovo vracam u ovu skolu, znam da je vama zadnja godina i da ce te svi otici svojim putevima, ja vam zelim srecu.To su bile njgove rijeci koje smo jedva razumijeli od jecaja. Mene je sacekao pred vratima ucionice i zamolio da me isprati do kuce. Pristala sam jer sam morala poslusati svoje srce i vjerovala sam mu da me nece povrediti ali sa strahom. Padao je sumrak uzeo me za ruku i poceo se opravdavati, molim te oprosti mi sto te volim, ja nemogu da zamislim da volim curicu od 15g. Ali to je istina, ti se ponasas kao zrela djevojka. Ja nikad nisam sreo tako nesto, molim te nastavi skolu zavrsi bilo sta procice i ova vojska ja se vracam ovdje ponovo, nemoj da se udas za nekog seljaka koji ce te udarati kad nebude imao cigaretu, molim te cekaj me. Ja sam svugdije prosao ali takvu osobu kao ti niti sam niti cu vise sresti vijeruj mi ti si posebna. Ja sam drhtala, ne od zime, neznam dali od srece zato sto smo tako blizu sami ipod zvijezda, lagano dijelili najljepse komplimente jedno drugom, lagano koracali neznajuci dali ce ikad vise biti takvih trenutaka. Odijednom se nadjosmo skoro kod moje kuce oprostismo se sa obecanjem jedno drugom i sa prvim poljubcem. Moja noc je prosla placuci sto sam ga izgubila sve je kao san. On ode pismo za pismom svaki dan stize svaki dan mi je nova radost od njega dok nisu saznali moji roditelji. Poceli mi prebacivati, prijetiti, skolu nisam upisala jer oni to nedaju, moji snovi se poceli rusiti. Ocev dalji rodjak sa porodicom dosao na godisnji odmor kod nas i nekako je nagovorio oca da me pusti da idem u skolu dalje ali je vec bilo kasno djeca su vec uveliko isli skoro mijesec, on je obecao ako me puste roditelji da idem sa njima da ce to srediti i oni pristanu za cudo bozije. Odoh ja u drugu republiku bas tamo gdje je on. On ko mi se raduje. Ponovo sreca zavlada u mojoj dusi. Opet se cujemo svaki dan tel. pisemo pisma, pravimo planove kako cemo biti blizu. Ja zavrsavam prvi srednje on odsluzuje vojsku. Nademo se ponovo u mom mjestu oboje sretni dok ponovo nisu moji intervenisali i to strogo, prijetili mi ubistvom, udarali me, zabranili nastavak skole, moje neduzno srce nije moglo to da podnese, ja sam za osvetu strajkovala gladju zatvorila se u sobu, plakala i patila, pisala tuzna pisma i vodila dnevnik sta se zbiva on je isto tako samovao i tugovao, trazio rjesenje da pobjegnemo ali ja sam se bojala sta ako nemognemo kud onda? Sta ako mi glumi da me voli? Mada to je bilo nemoguce. Otac me natjerao na neku svadbu da idem sa njm i otisla sam, tu mi je prisao neki momak zeli da me upozana malo smo pricali i on mi ponudio da se udam. Ja sam iz revolta na sve to sto se desava samnom, njima u inat kao iz topa rakla DA, jer je bio iste vjre kao i ja i mislim se eto im sad nemam drugog izbora jer mrzim roditelje mrzim sebe i cijeli svijet samo ne NJEGA. Prva i jedina greska mog zivota je taj korak sto sam napravila. Moj zivot se pretvorio u pakao, nisam se udala iz ljubavi mislila sam da ce to vremenom doci jer sam se udala kao prava djevoj kakoja nije imala nikakve nevaljale proslosti, zakoracila u porodicu koja je drugacije odgojena od mene, drugi temprament ljudi, koji vole da proganjaju sve sto nije njihova majka rodila, bila sam 11.clan porodice i danas zivim sa tim muzem prosla sam trnje i kamenje da bih sacuvala svoju licnost jer sam se sebi zaklela kad nisam bila hrabra pobjeci sa onim koga zaista volim bicu hrabra da izdrzavam kaznu koju su mi moji roditelji poklonili. Povremeno se moja najveca radost javi mojoj sestri i on je nesretan, nakon duzeg vremena se ozenio veza pukla vrlo brzo i jos uvijek je sam i nesretan i ceka kako kaze mene pa makar u starackom domu da cemo biti zajedno jer 24g.je proslo od naseg zabavljanja ni minuli rat koji je bio dobrim dijelom nacionalan nije promijenio nase obostrane osjecaje i mislim da ce njegovo mjesto u mom srcu biti ZAUVIJEK"