Irmin.com - Prevarant

Anonymous Piše "

Tesko je zaboraviti ali kad se covjek potrudi onda zna da je moguce. Iskustvo je moje uvjerenje.
Kad sam upoznala njega....upoznala sam osjecaj izgubljenosti. Nisam znala sta da radim, kuda da krenem, a da izaberem pravi put. Sve oko mene je bilo mutno i tmurno. Bila sam zaljubljena u njega ali nisam bila sama.

On je imao nju kada smo se upoznali, vec su bili u nesto duzoj vezi.Govorila sam samoj sebi"Zaboravi ga, nema tu mjesta za tebe-vec ih je dvoje a u ljubavi je to dovoljno" ali. Zasto uvijek mora postojati to " ali"....i da nastavim....ali kada sam skupila dovoljno hrabrosti da se povucem krenulo je onako kako nisam ni sanjala.I on je zelio mene, osjetio je dodir mojih usana u jednoj neprospavanoj noci, a ja nisam imala snage da ga odgurnem od sebe iako mi je pamet govorila da to trebam uraditi.O Boze, poslije te noci nista nije bilo isto...

Moj zivot postao je taman, nisam vidjela nista i nikog oko sebe , nista nisam vidjela osim naseg trougla -NJU-NJEGA-MENE...Zalila sam i nju i sebe a njega sam najmanje jer znam da nije ni zasluzio da ga zalim, ipak je on sve konce potegao.U nocima kada ne bih plakala sto nije samo moj, plakala bih jer sam znala da sam njoj nanijela bol, njoj koja mi nista uradila nije.Jedino me sa dna izvalicila pomisao da sam to uradila iz ljubavi ali ni to nije bila dovoljna utjeha za moje vec slomljeno srce.On je nastavio, hajmo reci, sa svojom igrom.Zelio nas je obje pored sebe ali mene je tu ubijalo i ubijalo, svaki dan me ubijala pomisao da je on mozda u tom trenu s njom.

A on ??? Govorio mi je da me zavolio, da sam kasno usla u njegov zivot jer je vec imao nju...i htio je da ga cekam, govorio je da cemo jednog dana biti zajedno.To je bio moj kraj, nisam imala vise snage da se borim za "nesudjenu ljubav", nisam ga mogla ni dana cekati.Rekla sam mu samo da me pusti dalje, da mi ne govori da me voli i da cu ja moci nastaviti bez njega.On je spustio glavu i zaplakao,znao je da nije bio fer ali je ipak zelio da ga cekam.Srce mi se kidalo dok sam ga gledala uplakanog...Sve sto sam zeljela u tom trenutku je da ga zagrlim i nikada ne pustim, da mu kazem kako me je citava situacija s njim povrijedila ali znala sam da to nije pravo rijesenje, osjetila sam to jer sam vec dovoljno povrijedila i nju i sebe.Nisam mogla potvrditi ono sto je trazio, samo sam ga jos jednom zamolila da me ostavi na miru, da me ne zove- da mu ne cujem glas, da mi ne govori da me voli-jer opet bih pogrijesila...

Dugo vremena je od njega proslo a ja ga se i sad sjetim...ali u jedno sam sigurna.Uspjela sam da ga iscupam iz srca, iako sam , kao sto je i on, sama sumnjala u svoje rijeci-DA CU GA ZABORAVITI.Ali jesam...sta vise, sad mi je i drago jer su njih dvoje zajedno(i sad su) jer ponekad se jedino pitam koliko bih patila da sam ja na njenom mjestu.Ona je patila zbog mene, ali ne samo zbog mene, zbog mnogih "njegovih gluposti"je patila.Sada samo mogu Bogu da zahvalim sto sam na vrijeme vidjela da prevarant ostaje prevarant, da se nikad ne mijenja...i da nastavim dalje put bez njega jer je on sada u mom zivotu GRESKA oz koje sam mnogo naucila."