(391 svega rijeci u ovom textu)
(2603 Puta Citano)   

VECE RASTANKA

To je bilo vece rastanka , sutra moram u vojsku , nisam nikakva velika slavlja pravio jer to I nije bio razlog za neko slavlje , morao sam I gotovo . Pozdravio sam se sa roditeljima I ovu vece ostajem sa svojom Almom I sinom .  Zelim da ove trenutke provedemo skupa jer ko zna kacemo se opet viditi. Morao sam na samu granicu , osamnaest sati vozom , citav dan puta.

Sjedimo prehladjeni za stolom Alma ja I tuga , svi u svojim mislima. Daniela smo stavili da spava u ubjedjenju da ce tata brzo doci , a ako bude slusao mamu jos brze cemo se viditi.  Kako da objasnim djetetu da idem na dvanaest mjeseci I da nezavisi od mene kacemo se opet viditi.

 Moram zatvoriti prozor jer mi taj vjetar nosi prasinu u oci i ostati do kraja jak i sebe varati da to i nije tako dugo.

Februar je I napolju bjesni vijavica kao da ocrtava  moga srca stanje , vjetar bjesni i udara od prozore , toliko bi toga jos pricali ali se grlo steze , tisina rastanka sve vise pritisce.

Uzimam gitaru , da malo razbijem tisinu. Svirao sam tada one nase stare pjesme iz parka, zvuci sjecanja kraj klupe , dugo , dugo u noc.

Vrata od djecije sobe se otvaraju , bos u pidzami jos trlja oci  i kaze tataaaa pa ti si vec dosao iz vojske , ustajem , uzimam ga na krilo , tako je i zaspao.

Ponoc je vec tu , krecemo prema zeljeznickoj stanici. Svaki korak je korak rastanka , auta prolaze gluvo kraj nas , jos samo cujem svoje srce kako jace udara.

Voz dolazi , jos jedan dugi zagrljaj , kao da pokusavam da ga ponesem sasobom , jos jedan poljubac koji se pamti ,  sa naporom se odvajam i penjem na voz.

Otvaram prozor na kupeu i jos jednom gledam to malo uplakano lice kako nestaje u noci.

Ostao sam jos tako dugo kraj otvorenog prozora , svjetla su nestajala u daljini , voz je ubrzavao u neizvjesnost …   mrak…….