(787 svega rijeci u ovom textu)
(1860 Puta Citano)   

NEDOZVOLI DA SVE OSTANE SAN

I u ovoj noci kao i prije stojim i setam tim beskrajnim hodnikom i nigdje nikoga .  Samoca polako ubija i misli proteklih dana pritiskaju.  Ponoc je vec davno prosla svi spavaju a ja u punoj ratnoj opremigledam kroz staklo. Gledam taj puni mjesec i par zvijezda sto zele da budu jos sjajnije i prave mi drustvo u ovoj noci. 

Sve mi je oduzeto i samo sam jos vremena imao na pretek. Ucimo da budemo grubi , jaki , a sve ono drugo treba potisnuti kao da nepostoji  , treba biti masina bez osjecaja – a bas to nisam mogao.

Mozda bas u ovo vrijeme sjedi negdje tamo daleko moja Alma i gleda ove iste zvijezde ili vec lezi u krevetu zagrlila Daniela , privukla ga sebi i spava. E da mi je samo da se bar na minutu tamo pojavim.  Malu nemirnu lopuzu pokrijem sklonim Almi kosu sa lica i poljubim za laku noc. Mislim da bi mi bilo lakse pa makar se i odmah vratio nazad.  Drzi me jos to sto znam da za deset dana imam pravo na moje prvo odsustvo . To mi daje vjeru i nadu za dalje.  Dvadeseti jedan dan mogu da idem kuci i da provedem sa svojima . Jeste da mi propadaju tri dana u putu ali pristao bi i da osamnaest dana putujem a da tri budem sa njima.

Odjednom se citava kasarna osvjetli , malo me trgnu iz razmisljanja , truba poce svirati uzbunu.  Uleti odnekuda vodnik blago receno napola pijan i poce se derati na usnulu vojsku.  Napuni se hodnik gomilom vojske napola obucenom. Jedan skakuce raskopcane kosulje i pokusava u trku obuci drugu cizmu , neuspjeva mu bas.  Onaj vice ostavi to su moje carape , drugi odgovara kad mi vratis opasac dobices carape.

Guzva se uhvatila a vodnik stoji sa stopericom I trudi se da od te 4 kazaljke na satu uhvati one dvije prave pa da zakljuci koliko je sati.  Odjednom se okrenu prema meni brzo , malo se zanese u krivini , poce da upadne a ja ga prihvati onako instinktivno.  Kad se on prodera – sta me diras znam ja sam da stojim I kaze jos nemici se kad pricam satobom.  Reko nemicem se druze vodnice ali odmah stize odgovor – suti kad ja kazem da se mices onda je tako.na to ja usutim , pametnije je I kazem razumijem .  To ga vjerovatno jos vise naljuti pa se prodera – razumijem I kako jos , puni odgovor je morao biti razumijem druze vodnice.

Unio mi se u lice a iz njega bazdi neka losa rakija stomak mi se prevrce ali u stavu mirno nesmijem se maknuti. Sutra cu ja vama svima pokazati sta je vojska sikce on , prsti mu iz usta a ja sam vec zazalio sto se u vojsci kisobran neduzi . Truba nije jos ni prestala svirati a mi smo morali svi trcati do magacina gdje je vec cekao kamion I sto brze teske drvene sanduke natovariti , ko fol exploziv a sve cisti beton cudilo bi me da nisu I olova jos malo natrpali. Izdera se nanas kako je to sve sporo da to nista nevalja I nemoj kome da padne napamet da mu trazi odsustvo jer nema price o tome.

Meni se presjekose noge , eto ti sad al nadam se kad ga malo sljiva popusti da ce zaboraviti , a opet mislim I ako nedadne odo ja kod porucnika da ga pitam.  Jest da ce me poslije kad dodjem uzeti na zub ali sta mogu , moram jednostavno da idem kuci pa sta bude.

Sve se vec smirilo opet a ja jos mjerim koliko koraka ima moj hodnik po duzini, po ko zna koji put.

Alma mi je vec ispricala da mali Daniel pita zasto on nema tate svaki dan kraj sebe kao I druga djeca. Alma mu je objasnila da ce i njegov tata za desetak dana biti tu . Kaze onda ce me povesti da svima pokaze da i on ima tatu.

I sada nam jedan pijani vodnik hoce sve da pokvari. Ma sutra cu kod porucnika pa sta bude a ako se bude vodnik izivljavao izdrzace se i to ali sad moram kuci.  Moram I nesmijem dozvoliti da sve ostane samo san.

Tisina pritisce I tek sad vidim koliko sam umoran od tog citavog pozorista

Nadam se da ce mi novi dan donijeti odgovor koji ce me obradovati  , a jednom djetetu osmjeh na lice nacrtati