(762 svega rijeci u ovom textu)
(1382 Puta Citano)   

TO MI SNAGE DAJE

Pet mjeseci i nije tako dugo , ali kad se nesto radi onda vrijeme prolazi brzo. To je bas bio nas najveci problem u drugom dijelu vojnog roka , nismo skoro nista radili . Zato bas kazem da je to bilo izgubljeno vrijeme u mome zivotu. Morali smo biti na postrojavanjima i dizanju zastave gdje su nas brojali na komad nebi li utvrdili da neko fali. Jedino sto sam u tom vremenu naucio jos bolje je biti stpljiv i patiti , ali tiho da niko neprimjeti.

Svako je imao kalendar i krizao dane u njemu do izlaska. Sa jedne strane novcanika , koji je uvijek bio prazan , stajale su dve slike a sa druge kalendar sa prekrizenim danima . Odmah po dolasku u kasarnu dosla je zabrana za sve vojnike izlaska u grad. Spremala se GINA (generalna inspekcija) . Posto smo bili na granici bio je simulirani napad u vidu manevra na granici gdje je ucestvovalo desetine hiljada vojnika.

U to vrijeme nekako su mene primili u komandu garnizona na obracunu hrane kod dva zastavnika. Obojica su bili pred penzijom tako da nisu vise maltretirali vojsku neko su se ponasali pravo ljudski i kolegijalno. Tu mi je bilo dobro jer sam bio sklonjen od izlijeva pijanog vodnika a i svako jutro sam sa njima pio kafu i to mozete zamisliti pravu pravcatu. Nisu mi nikada dozvolili da platim nego sam jos dobio i honorarni posao.  Prodavao sam vojsci slike sto su zastavnici pravili pa je ponekad nesto bilo i u mom novcaniku. Kazu da pare smrde ali u to sam vrijeme cesto pozelio da mi nesto bar malo zasmrdi iz novcanika.

Kad sam skupio dovoljno para obicno sam zvao Almu i Daniela  telefonom, ali koliko god je bilo sice ostajalo je uvijek nesto nedoreceno. Na kraju razgovora je uvijek bilo zadnje- sace nas brzo prekinuti, jos samo da ti kazem…. Klap , prekine se veza. Obicno ostanem tako svaki puta iznenadjen drzeci slusalicu jos par sekundi , polako je spustim i teskim korakom nazad.

GINA je prosla super , kako rekose generali , jedino sto smo mi primjetilida je na svakih pedeset metara stajao jedan pokvareni tenk. Od samog hangara , nije mogao upaliti , malo dalje , spala mu gusjenica , jedan nije mogao upravljati pa se popeo na banderu . Najvise problema nam je stvarao onaj sto se na izlazu na sred kapije zaglavio . Njega su jos dva dana kasnije pokusavali da sklone ali bezuspjesno. Specijalno naruceni kran nije mogao da dodje pa su ga morali u komade rastaviti i skloniti da se kapija zatvori.

Bili su tu crveni i plavi pa su dok cekaju igrali karata a kad starjesine naidju pucalo se ko je s´cim stigao samo da se vise buke napravi. Nas pijani vodnik je bio na strani crvenih koji su trebali pobijediti. Par starijih vojnika su ga docekali u spavaoni i nabacili mu iznenada deku preko glave. Onda su mu zamijenili traku i stavili plavu. Izlupali su po deci sa cim su stigli  , zavezali mu usta i ruke , polili jos malo konjakom, odveli ga i predali kao zarobljenika iz protivnickog tima. Dzaba je pokusavao glavom da objasni da on nije plavi. Nije mu vrijedilo jer i ko je znao nije nista htio reci. Puno je vojske izmaltretirao da bi mu neko htio pomoci.

Naravno i poslije mu niko nista nije vjerovao jer je bazdio na alkohol tri kilometra . Jedna mala satisfakcija koja nam je svima dobro dosla.

To vrijeme do kraja vojnog roka je manje vise proslo u glupostima ali bilo je i onih malobrojnih korisnih stvari koje sam dalje ponio u zivot. Zastavnik me je naucio kako se sa metalnim rasljama trazi podzemna voda. Nas dvojica smo znali navece hodati po krugu kasarne i traziti vodu dok su drugi vojnici gledali i nista im nije bilo jasno

Ja sam trazio bilo sta samo da me odvoji od misli i ceznje koja se svakim danom sve vise i vise kupila. Dosla je i civilna odjeca u paketu jer sam jos samo mjesec dana imao do skidanja. Svaki dan mi je predstavljao novu radost jer je juce vec proslo , jedan dan manje za krizanje. Probao sam civilnu odjecu i pasala mi je super , a i moralo je moja Alma je to birala , a stiglo je i par autica od Daniela. Koliko me je to obradovalo toliko me je i u grlu steglo , ali jos malo. To mi snage daje, jos par krizica na kalendaru , jos par sumornih jutara…..