(760 svega rijeci u ovom textu)
(1107 Puta Citano)   

SAMO JE JOS VJETAR SVOJU PJESMU PJEVAO

Isao sam prema govornici olovnim korakom , morao sam Almi javiti da se ukida sluzenje vojnog roka na jedanaest mjeseci. Vjetar je pirio spremala se mecava , snijeg pocinje da pada. Oluja je nosila krupne pahulje skoro horizontalno. Igrala se sanjima i razbacivala po coskovima.  Udarale su po mom licu ali nisam ih skoro ni primjecivao. Topile su se kao moja nada i slijevale se niz obraze nestajuci na hladnom asfaltu.

Javio mi se Daniel , znao je da ja zovem.  U tom trenutku svijet se srusio , sta da mu kazem , kako da mu objasnim . Grlo mi se skupilo a nebo kao da mi se citavo oslonilo na ledja.  Nisam morao puno da objasnjavam , culi su sve na televizoru.  Sutradan su mi rekli da sam i kraj porucnika prosao i nisam ga ni pozdravio ali razumio je i nije mi nista rekao. Samo je jos vjetar svoju pjesmu pjevao

Sreo sam i onog vojnika bez oca i majke pa je on mene sad pokusao da tjesi.  Ispricao mi je da on nema kuda da ode i da je podnio zahtjev da se aktivira.  Zelio je da ostane u vojsci , tu je imao nekoga , kod kuce bi ga samoca ubila.  Tjesio me je da imam nekoga ko me ceka za razliku od njega i da bi se on samnom rado zamijenio da moze i odradio taj mjesec za mene.

Dao mi je ideju da dam krv kao dobrovoljni davaoc i onda mogu tri dana ranije ici kuci. To i nije bila tako losa ideja , davala mi je nadu a to sam bas trebao sada.  Kaze da bar ima bilo koga da ga ceka barem cuku da bi bio sretan , pa makar jos sto godina bio u vojsci. Kad bi bar mogao da zna ko su mu roditelji , da osjeti toplinu u srcu samo na jedan dan.  Na kraju je ispalo da sam ja poceo svoga savjetodavca da tjesim , pa nam je na kraju jos samo tisina bila drug.

Javio sam se sutradan za davanje krvi. Moram reci da nije bilo jednostavno jer kad samo vidim krv dodje mi muka ali eto stisnuo zube i uradio sam to. Citav taj dan mi se vrtilo u glavi ali vrijedilo je – tri dana sam dobio da mogu ranije ici kuci . Ali ne samo to dobili smo jos po litru soka i kolac.  Sok sam popio a kolac je zavrsio kod mog savjetodavca kao nagrada.  Da ste ga samo vidili , onoliki covjek a radovao se kolacu , smijali smo se jer je i nos umazao dok je jeo.

Taj dan smo se zadnji put nasmijali skupa. Sutradan je bio pozvan kod porucnika.  Izasao je sav blijed opustenih ruku sa nekim papirom.  Pitali smo ga sta je bilo ali nije odgovorio .  Papir mu je ispao iz ruke a on se nijemo okrenuo i izasao.  Pogledali smo sta je pisalo.  Dobio je odbijenicu i nije se mogao aktivirati.  Morao je napustiti vojsku.  Sutradan se sklanjao od sviju i samo sutio. Pokusali smo da ga malo razgovorimo i utjesimo ali nije isao . Ako mu neko pridje ustajao je i bez rijeci izlazio. Potrazio sam ga jos tu vece u spavaonici ali nije bio tu i niko mi neznade reci gdje je.

Rano ujutro oko cetiri sata probudi me odjednom neka buka i galama.  Neki cudan nemir prostruja kroz mene . Istrcao sam iz spavaone. Svi su se nagurali pred ulaz kupatila. Progurao sam se s´mukom nekako izmedju rulje i stao kao ukopan. Jedno tijelo je visilo  . Objesio  se moj kolega sa zicom , onom istom sto smo skupa kafu pili . Na podu je ostala prokleta odbijenica.

Pritrcao sam i uhvatio za obe noge i podigao koliko sam mogao vicuci da sijeku taj kabl. Jos je bio topao . Ostali se prenuse , pritrcase pa smo ga skinuli . Sve smo pokusali ali bezuspjesno.  U tom trenutku se pojavi odnekuda i ljekar ali nije vise nista za njega mogao da uradi.

Lice mu je ostalo u grcu a usne kao da su osmjeh krile.

 Neznam gdje si sada ali se nadam da nisi vise sam , tako prokleto sam.........