Dobro Dosli Irmin.com
      Registruj Se Home  |  Topici  |  Downloads  |  Vaš Account  |  Forum  |  Radio Stanice  |  Pošalji Tekst  |  Objavljeno  

  Glavni Menu
New Page 1 · Set As HomePage
Home

Ne Ljuti Se Covjece
RealInvaders
Flash Igrice
HangMan
Horoskop
Chat

Forums
GuestBook
Privatne Poruke
Preporucite Nas
Mali Oglasi

Pošalji Pricu
Price - Poemi - Ljubav
Dosad Publicirano
Ljubavne Staze
Ljubav & Snovi 
Tamo Gdje Ljubav Pocinje
Placem Bez Suza


Magazini & Novine
Radio & TV links
Bosanske Stranice
Radio Stanice


Vaš Account
Registrujte Se
Zaboravljena Pass

Downloads
WallPapers
Irmin Script v2.0

Top 10
Web Links
Pitanja/Odgovori
Contact Me

Statistike
Lista Clanova

MP3 Shop
Partneri Sitea




  Radio Stanice
RADIO UZIVO

· Radio Kalman
· Radio M
· Radio BM
· Radio Slon
· Radio TNT
· Radio Kameleon
· Radio Juzni Vetar
· Radio TopFM
· Radio OK
· Radio Dobre Vibracije
· Radio Bihac

· Ostale Radio Stanice


  Ko je Online ?
Login Ovdje:

Nickname:
Password:

Members List Clanstvo:
Zadnji Clan: zeljko1973
Svega Clanova: 49565

Trenutno Online:
Gosta: 60
Clanova: 0
Svega: 60


Vi niste registrovani. Mozete se registrovati ako kliknete ovdje

  BiH Stampa/TV
štampa

  Dnevni Avaz
  Oslobodjenje
  BH Dani
  Sabah
  Ljiljan
  Bosankse Novine

Dnevne Vijesti
RTV BiH - Dnevnik
Hayat Dnevnik

Dnevnik BH Radija 1

NEPROZIVLJENI SAN - IN MEMORIAM -23

(962 svega rijeci u ovom textu)
(1268 Puta Citano)   Za Printanje




NEPROZIVLJENI SAN - IN MEMORIAM

NEPROZIVLJENI SAN – IN MEMORIAM

 

 

Kada podjem stavljati svoje price na papir desava mi se cesto da jednostavno opet prozivljavam sve te dogadjaje.  Moram vam priznati da to ponekad i nije tako jednostavno . Redaju se dogadjaji nizu se sjecanja koja znaju nekad dobro da potresu.  Ima mnogo stvari u zivotu sto nesmijemo dopustiti da zaborav zatrpa . Tako me je i ova prosla prica podsjetila na neke ljude na neka dogadja koje nesmijem nikada izbrisati iz svoga sjecanja.

 

Zadnji mjesec u mojoj vojsci sam zapamtio po nesrecama koje su se dogadjale. Na gadjanju bojevom municijom su poginula dva vojnika , zatekli su se na liniji gadjanja i zbog svoje nepaznje nastradali. Jedan kapetan iz susjedne cete je objasnjavao vojsci protutenkovske mine i kako one reaguju samo na teret veci od dvije stotine kilograma. Onda je nerazmisljajuci skocio na minu da im pokaze da nece explodirati . Naravno usljed skoka pritisak se povecao , minu je aktivirao i poginuo.

 

Nekaze se dzaba da jedna nevolja nedolazi nikada sama. U drugoj ceti su vjezbali prvi puta bacanje pravih bojevih rucnih granata. Vojnik se ukipio od straha i nije mogao ispustiti vec aktiviranu granatu. Vodnik je pokusao da mu istrgne iz ruke ali je granata explodirala. Obojica su bili tesko povrijedjeni a vojnik je ostao bez ruke .

 

Meni je vrijeme prolazilo kao u losem snu . Najteze mi je padao pogled na prazan krevet moga kolege. Jedan neprozivljeni san , jedno propalo djetinjstvo , jedna ranjena dusa u uzaludnoj potrazi za srecom. Dani su se pospano nizali i prolazili . Nisam  imao vise volje ni na postrojavanje ici a imao sam uvijek izgovor da u komandi imam puno posla. Jednostavno je to bila neka apatija pa se desilo i ono nezamislivo  , da ni dan u kalendaru nisam prekrizio. Djelio sam slike od zastavnika , trazio vojnike po spavaonama , naplacivao slike  i vrijeme se nekako umorno vuklo kao i ja.

 

Kad sam to jutro nasao slike od moga kolege kao da me je nesto udarilo. Ostao sam ukopan. Nikad ih nece viditi . Ostavio sam ih na prazan kreveti  i niko ih nije dirao , a kome i da ih posaljem . Ostale su tako tu do kraja moga vojnog roka  cak se i pijani vodnik nije usudio da ih dirne.

 

Vrijeme je prolazilo , Alma se polako spremala za moj dolazak. Svima nam je falila jedna godina zivota ali mogu reci da je Danielu ponajvise. Ukradena mu je jedna godina djetinjstva sa ocem , namiriti se nemoze ali cu pokusati kad izadjem da bar malo to popravim. Par autica mu je sigurno sad nedostajalo ali i taj problem cemo rijesiti.

 

Moram reci da smo uglavnom svi koji trebamo izaci uskoro vecinu svoga vremena provodili spavajuci. Mozda je razlog bio sto na  napocetku vojnog roka nismo imali nikada vremena za spavanje pa sad namirujemo malo. Jedino sto je tacno je dok spavamo vrijeme  nekako brze prolazi i ako jos u snovima sretnemo i neka draga lica onda imamo vise snage za dalje.

 

Okrecem se oko sebe , livada je puna cvijeca , sjedimo na deci , na obali jezera. Iza mene je nekakvo drvo pa se naslonih ledjima na njega. Alma mi lezi u krilu i spava , dok Daniel okolo trckara i igra se . Voda jezera je tako kristalno cista i sve je nekako neuobicajeno mirno . Milujem joj usnulu kosu , gledam u vodu i odjednom mi privuce paznju kako je ovde bas neuobicajeno tiho. Osvrnem se i pogledam oko sebe , nigdje nikoga i cak se ni ptice necuju.  Stvarno neuobicajeno .

 

Okrenuh se nadrugu stranu i skoro se prepadoh. Kraj mene stoji moja baka  , ona sto smo je obilazili i njegovali dok smo bili u Prnjavoru . Reko odakle ti ovde. Ma kaze , nesto se neosjecam bas najbolje pa malo izadjoh na cisti zrak. Odjednom neka galama , igra djece se cuje , sunce mi udara u oci.  Stitim  oci rukama od jakog svjetla i pokusavam da gledam u tom pravcu. Vidim jednu siluetu da se priblizava.

 

Prepoznajem svoga kolegu sto se objesio , ide prema meni .  Malo mi nebi jasno kako je to uopste moguce ali strah nisam nikakav osjecao a i od cega, nekako to primih kao normalno.  Nije bilo potrebe da pokusavas da me spasis , rece, ja bih to i tako i tako uradio i tu me niko nije mogao zaustaviti. Pogledah mu oci i onda tek primjetih da mu se usne nemicu. Pa kako sam ja to uopste cuo? Pogledah na stranu da baku priupitam da li je ona cula sta on rece.  Nije je vise bilo tu.

 

Okrenem se prema kolegi , samo sam mu jos ledja vidio odlazio je prema suncu , nisam mogao gledati tako je jako udaralo u oci. Nebi mi jasno sta se to u stvari dogadja. Alma i Daniel su jos tu , malo sam se umirio. Pokusah da se naslonim na drvo ali odjednom ni drveta nebi. Poceo sam da propadam i trgoh se. Probudio sam se. Sjedim na krevetu i svjestan sam da je sve bio jedan san ali tako vjeran da mi je trebalo vremena da sve to shvatim.

 

Sest sati je ujutro. Moram ici da se razduzim jer dugo ocekivani dan je napokon dosao. Sve je proslo kao nocna mora.

Danas idem kuci . Moram pozuriti jer tamo, tamo negdje daleko jos neko ceka da cuje korake sto dolaze.  Idem tamo gdje mi srce brze lupa , gdje mi je dusa na mjestu ,  gdje sam prekinuo prije godinu dana , tamo gdje ljubav pocinje……..

 


Kako do knjige – klikni ovde

Ostavi komentar - klikni ovde
  

[ Nazad na 1. Tamo gdje ljubav pocinje by dado1605 | Index Sekcije ]


:: Home :: Downloads :: Pošalji Text :: Vaš Account :: RadioStanice :: Forums :: Objavljeno ::


Web site powered by PHP-NukeApache Web ServerPHP Scripting Language
PHP-Nuke is Free Software released under the GNU/GPL license.
All logos and trademarks in this site are property of their respective owner.
The comments, poems, stories and other texts are property of their posters.
All the rest © 2000 - 2011 http://www.irmin.com sPaMME@irmin.COM


Page Generation: 0.072 Seconds