(850 svega rijeci u ovom textu)
(1418 Puta Citano)   

IDI I NEOKRECI SE

Razduzio sam svu opremu i samo jos cekao vojnu knjizicu od porucnika pa da vec jednom krenem kuci.  Gledam kroz prozor kako vjetar brije , nosi sve pred sobom , snijeg neprestaje.  Ovdje je zima bas surova ali i to je preblaga rijec za ovo sto sad gledam.  Posmatram ulaznu kapiju.  Dvojica vojnika se pate da razvuku transparent sa kraja na kraj siroke kapije gdje pise dobrodosli mladi vojnici.  Bezuspjesno pokusavaju zakaciti dok im vjetar svaki pokusaj kvari.

Prije godinu dana sam i ja to citao ali eto prodje i to.  Izadje dezurni oficir i iznese mi vojnu knjizicu. Ma reko da ja odmah virnem sta tu pise ako su sta zaboravili ili nema pecata odmah da to rjesavam , nedolazi mi se vise nikad ovde. Gledam , ima sve , pise odsluzio vojni rok vojna posta ta i ta , dobrovoljni davaoc krvi i to nisu zaboravili.  Samo sam se osmjehnuo , cuj ja dobrovoljni davaoc , jos bi tri dana cucao ovde da to nisam uradio. Ma nema veze to mi je samo potvrda da sam osim izgubljenog vremena i svoju krv ovde ostavio , ali ako ce nekome spasiti zivot mozda nije mi ni zao. Ma davao bi svaki mjesec krv da sam mogao jedan neprozivljeni san spasti eli eto nije islo.

Prolazim kroz kapiju , truba svira postrojavanje ali ne vise zamene.  Kazu covjek stane pa se okrene i pogleda iza sebe kad ga uspomene vezu za neko mjesto i onda produzi dalje. Sto se mene tice moram reci da se nisam ni okrenuo , samo sam cuo metalnu kapiju kako se zalupi zamnom. Stao sam za momenat, udahnuo zrak punim plucima kao neko olaksanje potiskivano godinu dana i nastavio dalje prema autobuskoj stanici.  Vjetar je bjesnio udarao po licu , obrazi se lede ali nije mi nista smetalo jedino mi je nevjerovatno bilo da je sve proslo.  Kao da nevjerujem da je napokon kraj , ali sa svakim korakom osjecam slobodu i da sam blize Almi i Danielu.

Dolazim do autobuske stanice i taman da udjem kad me skoro obori jedan momak.  Duga kosa do ramena jedno sedam mendjusa u uhu, kozna crna jakna sa mrtvackom glavom sa dve prekrizene kosti. Sigurno ste tako nesto vec vidili na kakvom starom americkom filmu o motoristima ali ipak mislim da je momak malo kasnio za svojim vremenom.

Nego kako se on sudari samnom i sa jos jednim covjekom dreknu tada bahato – sto budale nepazite kuda idete. Mislim se da li bi mu sta rekao ali posto jos dvadeseticetiri sata podlijezem vojnom zakonu reko bolje je da sutim.  On nastavi dalje da ponizavajucim tonom galami na na jadnog cicu , mene se okanio neznam ni ja zasto , ali mozda sto sam bio osisan bas pravo pa nije znao skim ima posla.

Nastavljajuci da vrijedja pita tog covjeka jeli on zna gdje je vojna kasarna. On je sad regrut , vojnik za domovinu , kako sam rece a ti stara stoko neznas ni gdje je kasarna.  Vidim bice gusto za staroga covjeka jos bi i batina mogao dobiti pa sam se morao umijesati.  Takvih tipova sam dosta upoznao i uglavnom samo provociraju da bi neko pogrijesio pa onda imaju razlog da ga istuku. Izaberu pri tome naravno nekoga ko je vidno slabiji tako da nemoze da se brani.

Uskocim izmedju tog mangupa i preplasenog cicice i nabrzaka mu objasnim kako da nadje kasarnu. Slusa on mene malo iznenadjeno jer je naglo promijenio sagovornika i kaze sad mora ici jer je juce trebao da se javi ali eto ponapijali se svi pa i on tako da je prespavao voz.  Pri tom je sebe napravio tako vaznim kao da citava kasarna ceka da on dodje pa da pocnu sa obukom za citavu klasu. Nego pita on mene ako nekom tutne koju paru moze li se duga kosa zadrzati da se nesisa. Pogledam na stranu u preplasenog cicicu , sav je sretan bio sto se rijesio budale pa me gleda iz prikrajka ocima zahvalnosti.

Ma reko nevrijedi ti brici tutkati pare tu ti nista nepomaze nego tutni ti porucniku tu ti je najsigurnije.  On ce se malo praviti da nece da uzme ali ti budi uporan , mozda ce malo galamiti ali to je zbog drugih.  Ti mu tutni samo u dzep i vidices neces se morati sisati godinu dana. Ako ti vrati pare a ti mu samo opet ubaci u dzep on tebe samo tako probava jesi li covjek od povjerenja.

Ode sav sretan sto se nece morati sisati u vojsci. To je bilo prvi puta da sam rekao steta sto to necu moci iz prikrajka posmatrati sta ce porucnik sve da mu radi , ali zasluzio je.

Evo stize i moj autobus , moram sad pozuriti .  To je bas onaj autobus sto ga vec godinu dana cekam sa kartom u jednom pravcu , nesmijem zakasniti , ma pricacu vam drugi puta dalje sad moram trcati…..