(884 svega rijeci u ovom textu)
(1255 Puta Citano)   

ZASLUZILI SMO TO

Februar je , snijeg pada vec pet dana i neprestaje.  Javio sam se na posao ali posto niko nije radio poslase i mene kuci. Prije je postojao jedan dio odmora u zimi koji se nazivao preraspodjela. Ljeti se vise radilo i prekovremeni sati se nisu isplacivali nego su se samo zapisivali pa su se zimi koristili.  Kad je bilo lose vrijeme obicno su gradjevinske firme tada radnike slali na odmor koji je nekada znao biti i dva mjeseca. Tako sam i ja bas tada upao u to vrijeme nekako sa svojim povratkom.

U to vrijeme smo sebi nasli novi stan u Banja Luci , na predgradju grada koji se zvao Laus. Jedno pet minuta pjeske od glavnog puta bila je jedna kuca na sprat i tu u potkrovlju je bio nas iznajmljeni stan. Jedino sto kad kazem stan to izgleda nesto veliko , u stvari i nije bio toliko prostran ali za nas dovoljan. Tu je bila jedna dnevna soba sa banjom , wc-om i spaiz.  Sve je bilo povezano jednim dugackim hodnikom.

Kraj hodnika je bio na cosku kuce i sav u staklu tako da smo odatle mogli viditi pola Lausa.  Tu je bas bilo fino sjesti i popiti kafu ujutro dok se prvi zraci sunca pojavljuju ili navece zagrljeni posmatrati zalazak zadnjih suncevih zraka .  Kuhinje prakticno nije ni bilo nego se tu kuhalo u hodniku kao u nekoj polukuhinji.  Koliko para toliko i muzike , sto bi se u narodu reklo.  U to vrijeme sam sam radio i nije bas bilo lako sastaviti kraj sa krajem .  Jest da je bio i nekakav djeciji dodatak ali se za njega nije moglo ni mlijeko mjesecno kupiti.

U svakom slucaju bili smo sretni i sa malim.  Sigurno da bi bilo bolje da smo oboje radili i imali vise para ali imali smo jedno drugo i to je puno vaznije bilo od svega bogatstva ovog svijeta.  Do pocetka moga posla imali smo dvije lijepe zimske nedelje samo za nas troje.

Opet smo isli setati svetroje s’tom razlikom sto je Danijel  sada sjedio u sankama i malo pa malo nas pozurivao da potrcimo. To mu se bas svidjalo. Kad smo se malo odomacili u novom stanu i ispitali okolinu odlucili smo da malo skoknemo do vikendice od mog oca.  Da malo vremena provedemo tamo , u prirodi , u bijeloj tisini , a vremena smo imali poprilicno.

Dosli smo pred vikendicu.  Jedva sam kapiju otvorio od snijega.  Bilo ga je oko osamdeset centimetara.  Nekako sam proprtio kroz snijeg do ulaza.  Na pola puta poce mali Daniel da se buni oce da sidje u snijeg i gotovo , nece da ceka ni sekunde. Posto nije vrijedilo odgovarati ga vise na kraju sam ga morao spustiti u snijeg koji mu je bio do vrata dosao, ali to mu nije smetalo.  Alma je ostala sa njim a ja sam nekako dosao do ulaza.

Odmah sam nalozio vatru i vratio se napolje do Danijela i Alme .  Samo sto sam im prisao skocise oboje namene i oborise me u mekani snijeg.  Mali danijel crce od smijeha a Alma koristi priliku pa mi hoce ubaciti malo snijega zavrat.  Okrenem se Almi kad Danijel opet na ledja skoci.  Nakraju sam morao grudvama da se branim od dvoje lopova , ma kazem vam igranju nikada kraja.  To me podsjetilo na dane provedene u Prnjavoru prije vojske kad nijedno nismo imali posla.  Mogu da kazem da su ipak lijepa sjecanja ostala na te dane.

Vrlo brzo smo svetroje bili mokri pa smo morali uci da se osusimo.  Sa Almom nisam imao problema oko susenja ali je Danijel na kraju sa krokodilskim suzama morao popustiti i ucu da se osusi.  Taman kad sam se osusio i htio opet da malo nalozim vatru dogodi se nesto bas nepredvidjeno.

 Valjda se otopio snijeg na dimnjaku , jer niko nije dugo lozio , pa kad se dimnjak malo ugrijao ,ruknuo je na dole u pec.  Kad je suknuo gar iz peci , ma nije da sam garav bio, nego bas crn po citavoj glavi.  Ruka mi je ostala u istom polozaju kako sam otvorio vratanca od peci , a kad sam oci otvorio samo su jos jos dva bijela kruga oko ociju ostala.

Zagledase se Daniel i Alma  pa u glas u smijeh. Na ja , meni nije bas tako zanimljivo bilo ali smo se svetroje ismijali bas pravo.  Sad kad smo tu da se opustimo ko kod kuce , zasluzili smo to.....

Iako sumnjam da ce nam Danijel dati mira da se opustimo ali i to cemo podijeliti , dan je njegov a kad spadne snogu onda onda ce vjerovatno i noc biti negdje u blizini.  Jedno sam siguran , dokle oci dopiru nema nijednog komsije od njih smo bar sigurni

Sada brzo u krevet ko zadnji ustane sutra ide po vodu na bunar , a ko prvi ustane mora i tako i tako proprtiti kroz snijeg do bunara , ma nije vazno miris jutarnje kafe kad se rasiri po sobi sa prvim jutarnjim zracima  mmmmmm.........