(907 svega rijeci u ovom textu)
(1303 Puta Citano)   

TUZAN SAM KAD SE UMORIM OD SJECANJA

Tisina u sobi tisina u srcu , praznina u dusi , osluskujem korake koji nece doci.  Gledam kroz prozor ljude koji prolaze ulicom , tako mi je sve svejedno odjednom , kuda idu , zasto idu , sta ja uopste radim kraj tog prozora. Umoran sam puno sam umoran od svega i svjestan sam da to nije ono sto sam zelio.   jedan dio mene je jednostavno nestao iz moga zivota i tu se prikrala i uselila tuga.

Mozda bi trebalo da budem sretan jer je sve proslo jer se sve smirilo ali moja me tuga negrije to znam. Izlazim napolje i idem malo prosetati a kuda nije uopste ni vazno .  Ova mi je tisina preteska.  Ljudi prolaze kraj mene u trci u zurbi , svako za svojim poslom.  I ta mi guzva pocinje smetati polako .  Guzva na ulici , guzva u mojoj glavi , sta uopste radim ovde? 

Idem malo kraj Vrbasa prosetati , ako nista mirnije je.  Dolazim do prve klupe direkt kraj vode je , sjedam.  Gledam ljude kako prolaze .  Eno onaj covjek je nesto zamisljen , izdvajam ga iz gomile u mislima , vjerovatno neki problemi.  Dali i ja mozda drugima tako izgledam.  Vidim dvoje zagrlili se , prolaze kraj mene polako setajuci , sve kao u nekom polusnu . Gledam u tu brzu bistru vodu i  misli dolaze same. 

Juce sam pricao sa Almom pa sam se i sam iznenadio da smo uspjeli progovoriti par rijeci a da se odmah vatra nerasplamsa i da se neuhvatimo za vratove sto se kaze. Bili su kod njenih roditelja ali su tu izbili problemi .  Nije mogla naci zajednicki jezik sa roditeljima jer nikada nije imala dlake na jeziku pa je naravno ona bila ta koja je morala pokupiti stvari i otici. Jos se dogodilo i to da je Daniel  bio bolestan a otac joj je poceo prigovarati kako ga on mora voziti po ljekarima pa ga je Alma uzela na ruke i dva kilometra nosila do ljekara.

 Imao je jaku temperaturu pa su proveli citavu noc skidajuci temperaturu u hitnoj pomoci. Ljekar nije htio da ih pusti jer je temperatura uvijek ponovo dolazila. Tek ujutro su dosli kuci . To kad sam cuo nesto mi se bas stislo , jel nam to sve treba. Jedan rodjak joj je dao svoju kucu da se posluzi i da ima gdje da bude bez da je trazio kiriju ili kakvu naknadu.

Nesto me udari u nogu . Okrecem se i ugledam necije dijete stoji kraj mene i gleda me krupnim ocima.  Zagleda se u mene i pita zasto sam tuzan. Gledam to nepoznato dijete koje me u momentu toliko podsjeti na Daniela. Tamo daleko ima jedan djecak tvojih godina koji se sada sam igra bez mene rekoh mu i zato sam malo tuzan. Sage se i dohvati loptu pa me kao u cudjenju pita a zasto onda neides da se igras snjime. To je rekao sasvim jednostavno kao u tom smislu pa sta radis onda ovde . Utome ga majka pozva da se vrati i on otrca sa svojom loptom nazad.

Ostao sam opet sam , Vrbas zubori , gledam u tu bistru vodu a kroz glavu mi prolazi pitanje , zasto neides da se igras sa njim. Jednostavno pitanje ali taj odgovor neznam ni ja sam. Da li zato sto sam ponosan ili mozda zato sto sam bez razmisljanja odgovarao uvredom na uvredu. Mozda se bas sada Daniel negdje igra sa loptom sam , mozda ga…. Ma nemogu vise da razmisljam , nezelim vise da mislim. Bas mi dodje da pomislim kako odrasli znaju nekada da budu tako komplikovani da se podju ponasati kao djeca. Jedini je problem sto smo mi sada ti odrasli a odrasla djeca mogu puno vece probleme napraviti.

Ustajem i krecem dalje bez cilja. Prolazim kraj Mujine cevapdzinice , nisam gladan ali nesto moram pojesti. Sjeo sam i narucio cevape i onda se sjetim kako sam bas sa tim cevapima u ruci se prvi puta popeo na sprat kod Indire i ugledao Almu. Cevapi su bili za neprepoznat kad sam se popeo a bogami i ja. Mujina cevapdzinica , e bas sam nasao gdje cu sjesti da nesto pojedem a da mi misli nepocnu lutati. Placam i izlazim kad me upita konobar jeli sve u redu sa cevapima. Reko jeste sto pitas. Tada sam pogledao i vidim da sam skoro sve ostavio na tanjiru , neide , nisam gladan. Ma sa cevapima je sve u redu rekoh  uz gorki osmjeh koji sam pokusao da izmamim na usne.

Otisao sam taj dan i u kino da probam malo misli da odvojim na nesto drugo. Izasao sam iz kina a da me pitate koji sam film gledao , pojma nemam . Znam samo da sam unutra bio i nista vise. Dolazim kuci gledam kroz prozor , zvijezde u noci , jedna od njih je i nasa zvijezda , nasa? Zar nas jos uvijek ima.  Ma nezelim uopste vise razmisljati , sto prije legnem prije ce i svanuti. A sta mi i nosi novi dan . zivot je prestao da bude jedan san a ja sam prestao da sanjam , umoran sam od sjecanja , umoran sam od pitanja na koje odgovor neznam…….