(1179 svega rijeci u ovom textu)
(1270 Puta Citano)   

OCI PUNE CEZNJE – STRANCI U NOCI

Ulazim u dvoriste , nigdje nikoga. Kucam na vrata , samo mi tisina odgovara. Stojim tu pred kucom , u neizvjesnosti , u nekoj slutnji. Srce mi brzo udara , zasto nisu tu , da se nije sta dogodilo.  Silazim niz tih par stepenica kod ulaznih vrata i pogled mi privlaci par crvenih tackica na betonu.  Saginjem se da bolje vidim sta je to – krv. Nije valjda da je san bio istina , sada me jos vise steglo. Idem do hitne pomoci ili do bolnice naci cu ja njih vec nekako.  Nisam jos ni kapiju zasobom zatvorio kad niz ulicu vidim Alma ide i nosi Daniela.

Potrcao sam do njih .  Vidim Danijelu je koljeno zavojem zamotano. Pogledam u Almino umorno lice i te oci pune ceznje. Nije bilo potrebno da se bilo sta kaze , razumili smo se . Uzimam Daniela u narucje i ulazimo u kucu. Opet smo se samo pogledali i razumili smo se , to mi je bilo posebno drago.  Daniel mi je zaspao na rukama pa sam ga odnio u spavacu sobu. U prolazu sam primjetio da je razbijen stakleni sto u sobi.  Danijel se igrao i na televizoru je kako Alma kaze ugledao nekoga ko lici na mene. Povikao je  eno moga tate naglo se okrenuo i upao na stakleni sto. Razbio je koljenom cosak stola , rasjekao se , krv je siknula.

Kako to obicno biva u tom trenutku nebi nikoga u blizini sa autom pa su samo zamotali koljeno i Alma ga je na rukama odnijela do hitne pomoci. Priupitah je zasto nije sa taxijem otisla i vratila se. Pocela je da place. Stalno mi je telefonom pricala da im je dobro i sve je uljepsavala vjerovatno iz ponosa ili neznam ni ja zasto. Sada mi je posla pricati sta je sve prosla tako da sam se skamenio i slusao.

Kada smo se razisli dosao je zet pa joj je pomogao da se preseli kod svoje sestre. Tu nisu sastavili ni nedelju dana a vec su posli problemi. Zet dolazi i prednjega se rucak stavlja i prva zelena salata pa ako sta od nje ostane onda dobiju i ostali. Sestra je imala dvoje djece i kad god se djeca zakace naravno da je uvijek Daniel bio kriv a djeca ko djeca nije im puno trebalo. Dok nije doslo do toga da kad zet dodje sa posla odlazi u svoju sobu a sestra se stalno duri. Na kraju je Alma cula kako sestra kaze svome muzu biraj ili ona ili ja , jedna mora ici odavde.

Kad je to cula Alma se pokupi  jos isti dan pa kod svojih roditelja.  Tu su tek pokusavali cijelo vrijeme da je ponize. Govorili su joj sama upala sama se ubila.  Jesmo ti rekli da treba muslimana da ozenis bilo bi ti sigurno dobro. Dolazila je i njena sestra cesto pa sa majkom sjedne na terasu i naprave sebi kafu. Almu i nezovu nego je posalju po krave , a ona ih se bas bojala ali je htjela po svaku cijenu da se potrudi. Kad mi je to pricala nesto mi dodje da je vidim kao pepeljugu.  Radila trudila se a samo uvrede i ponizenja dozivljavala.

Kod roditela je bila do onog momenta kad je Daniel imao temperaturu preko cetrdesetijedan stepen.  Tada je molila oca u ponoc da je odveze u hitnu pomoc. Bilo mu je tesko ustati za tudje kopile kako rece. Tu je Almi pukao film i nasla je tu kucu gdje sada zive. Meni nije nikada spomenula da nemaju sta da jedu , bolje receno Daniel je imao uvijek samo se ona odricala od sebe da bi njemu omogucila sto je mogla. Trazila je od oca da joj malo posudi para dok socialka nedodje ili moje pare.  On se samo na to nasmijao i rekao da nema vermena da ide do banke.

Kad je otac sutradan otisao na posao dosla je kod majke u bastu da izvadi malo krompira da bi imali sta jesti taj dan na sto ju je majka istjerala sa rijecima nek sebi dogodine posije pa ce i ona imati. Probali su da ucijene Almu time da su joj sve oberali ako osunati Daniela. Obecali su joj ama bas sve ali je to samo izazvalo gorcinu i inat kod Alme. Pokusali su da je ucijene i tu su se prevarili.  Mogli su sve ali prijetnje i ucjene nisu palile kod Alme.  Daniel ce imati sta da jede a za nju nije bilo ni vazno , tako im je rekla.

Kada su preselili u tu kucu nisu imali ni prebijene pare. Kaze da je ujutro ustajala kraj prozora i stajala da mirise kad komsinica pije kafu. Bila je previse ponosna da trazi a nije se davala ucjenjivati. I kad nista nije imala rekla je uvijek sta misli. Kad joj otac nije htio posuditi para obratila se majci ali ni od nje nedobi nista. Poklonio sam joj jos prije vojske jedan zlatni lancic sa slovom D kao privjeskom . To je morala majci dati da bi dobla sira i kajmaka da ponese pa da nesto Danielu da da jede. E tada me je bas bijes uhvatio .

Pa reko zasto mi nerece. Zasto uvijek dobro nam je i sve je u redu.  Samo je slegla ramenima i zaplakala. Puno je teskih rijeci palo izmedju nas dvoje a nijedno nismo tako mislili , rece. Obicno je tako da kad covjek kasnije razmisli nezna ni zasto se svadjao.  Sta se to tako isprijecilo izmedju nas , sta je to bilo sa nama. Uvijek smo zivili zato da budemo skupa i  odjednom se sve srusilo. Odjednom se nismo uopste vise razumili , odjednom je sve bilo samo crno , odjednom smo bili samo stranci u noci.

Podigao sam obe ruke na njene obraze i obrisao joj dvije krupne suze. Provukao sam joj prste kroz kosu i privukao njenu glavu na moje rame. Zagrlio sam je cvrsto i oci mi se zamaglise.  Plakala je tiho bas iz dna duse. Napolju je pocinjala kisa da pada a krupne kapi su vec polako udarale  u prozore. Sapirala je kisa onih par kapi krvi na ulazu u kucu.

Zagrlio sam je jos jace. Tako nam je bio potreban oboma taj zagrljaj olaksanja. Nismo pricali jer rijeci nisu vise bile ni potrebne. Kisa je prestatala da pada i polako se sunce pojavljivalo kao iz neke carolije. Pogledali smo napolje i vidili dugu , vjerovatno nasu dugu. Sutra cemo morati da pricamo , puno da pricamo jer smo uspjeli sve da rasturimo sve sto je bilo dosada lijepo.

A sada zelim samo da zaronim u tvoje oci , da osjetim da si tu kraj mene , da osjetim toplinu tvoje ruke u mojoj. Hocu da zaboravim jedan ruzan san , najzalosnije je to bilo sto je to bio nas ruzan san ,

a sutra sutra je novi dan……