Dobro Dosli Irmin.com
      Registruj Se Home  |  Topici  |  Downloads  |  Vaš Account  |  Forum  |  Radio Stanice  |  Pošalji Tekst  |  Objavljeno  

  Glavni Menu
New Page 1 · Set As HomePage
Home

Ne Ljuti Se Covjece
RealInvaders
Flash Igrice
HangMan
Horoskop
Chat

Forums
GuestBook
Privatne Poruke
Preporucite Nas
Mali Oglasi

Pošalji Pricu
Price - Poemi - Ljubav
Dosad Publicirano
Ljubavne Staze
Ljubav & Snovi 
Tamo Gdje Ljubav Pocinje
Placem Bez Suza


Magazini & Novine
Radio & TV links
Bosanske Stranice
Radio Stanice


Vaš Account
Registrujte Se
Zaboravljena Pass

Downloads
WallPapers
Irmin Script v2.0

Top 10
Web Links
Pitanja/Odgovori
Contact Me

Statistike
Lista Clanova

MP3 Shop
Partneri Sitea




  Radio Stanice
RADIO UZIVO

· Radio Bihac
· Radio Gold
· Radio Slon
· Radio Bum Bum
· Radio Nostalgija
· Radio Svet Plus
· Radio Beograd 1
· Radio Lopare
· Radio Preporod
· Radio Zemljotres
· Radio Zrenjanin

· Ostale Radio Stanice


  Ko je Online ?
Login Ovdje:

Nickname:
Password:

Members List Clanstvo:
Zadnji Clan: zeljko1973
Svega Clanova: 49565

Trenutno Online:
Gosta: 72
Clanova: 0
Svega: 72


Vi niste registrovani. Mozete se registrovati ako kliknete ovdje

  BiH Stampa/TV
štampa

  Dnevni Avaz
  Oslobodjenje
  BH Dani
  Sabah
  Ljiljan
  Bosankse Novine

Dnevne Vijesti
RTV BiH - Dnevnik
Hayat Dnevnik

Dnevnik BH Radija 1

BILO JEDNOM - NEPONOVILO SE - 34

(1017 svega rijeci u ovom textu)
(1394 Puta Citano)   Za Printanje




BILO JEDNOM - NEPONOVILO SE

BILO JEDNOM – NEPONOVILO SE

 

 

 

Sjedili smo kod mog prijatelja hodze dok je on odmotavao papir da vidi sta tu pise. Nije mu bilo potrebno puno da cita jer je stvarno bio ekspert za jezike. Rece – neznam da li vi u takve stvari vjerujete ili ne ali ono sto se u narodu kaze vama je napravljeno da se razidjete. Na kraju krajeva i nije vise vazno da li u to vjerujete ili ne , to vam se dogodilo. Nastavio je da nam objasnjava. Inace je u islamu to zabranjeno raditi i smatra se grijeh ali uvijek ima ljudi koji se sa tim bave i uvijek ce ih i biti. Jedino sto nas je licno zamolio da nepoistovjecujemo citavu religiju sa onim sto se sada nama dogadja jer to uopste nema veze sa pravom vjerom.

 

Razisli ste se i niste vise spavali na istom jastuku i uticaj je prestao. Nesto sam se zamislio u tome trenutku jer tako i ispada da uopste nije ni vazno da li ja u to vjerujem ili ne , ostaje cinjenica da mi se to stvarno dogodilo i gotovo. A mogao bi se samo nasmijati da mi neko sada kaze – nevjeruj u gluposti. Upitali smo ga za savjet sta da radimo sada. Kaze da je to napravila jedna zena koju nam je onako povrsno i opisao i da nema problema da se to skine. Da je to bio muskarac onda nema lijeka da ga on zna. Rekao nam je da taj trokut skupa odnesemo na most isa njega bacimo da ga voda odnese pa da idemo smirom kuci a ostalo je njegova briga.

 

Otisli smo do prvog mosta i tako uradili. Cak i ako nepomogne skoditi nemoze. Vratili smo se kuci pricajuci o tome jer sami jos uvijek nismo mogli vjerovati da se to nama dogadja. Ali ako smo trazili razlog zasto smo se rastali sada smo imali jedan. Sada mi je jasno bilo zasto je Alma tada govorila – nemogu te ocima vise gledati. Doduse nismo nijedno sujevjerni i sve objasnjavamo logicki ali da se nas dvoje rastanemo poslije svega sto smo prosli , to sebi nisam mogao objasniti. Da se kroz san koji se ostvario opet sastanemo ni za to nisam imao nekog posebnog objasnjenja osim slucajnosti. Malo me jos buni to sto je slucajnost bila u paru i ostvarila se , jedino se nadam da se treci dio moga sna nece ostvariti.

 

Vratili smo se kuci sa nekim objasnjenjima sa kojima smo morali biti zadovoljni. Napravili smo kafu i sjeli da jos malo budemo skupa jer jos veceras moram nazad za Banja Luku. Sutra je ponedeljak i normalan radni dan. Toliko smo vremena uzalud izgubili , toliko je dana u nepovrat proslo. Kratko nakon odsluzenja vojnog roka kad smo tek trebali da uzivamo skupa , onda smo se rastali. Sada kad je sve proslo i kad smo opet skupa , ako se to moze reci zbog daljine , vidjacemo se jednom nedeljno ali sta je tu je i to je bolje nego u vojsci ili nikako.

 

Rastanci su uvijek teski i tuzni ali su jos tezi kad nadjes nekoga i odmah moras da ides nazad. Upravo smo nasli zajednicki jezik a ja moram opet na sest dana otici , ali ipak ima nesto sto se zove nada. Sad bar mogu da brojim dane i da kazem cim dodje vikend letim kod Alme i Daniela. Sjedili smo ispred kuce na klupi zagrlio sam svoju Almu i gledali smo sa uzivanjem kako se Daniel igra. Rijeci nisu bile potrebne uopste. Prijala mi je toplota toga zagrljaja kao nikad dosada. Prijalo mi je drustvo to dvoje mangupa. Gledam kako mi se sin bezbrizno igra na deci , kraj mene je moja Alma pa sta vise da trazim od zivota. Neki mogu da imaju sve blago ovoga svijeta ali samo jedan trenutak ove srece nece nikada osjetiti. Sigurno da sreca i tuga idu u korak , zato sad moram za Banja Luku i to je onaj prolazni tuzni dio. Hoce li ikada tih tuznih dijelova biti manje u zivotu.

 

Obukao sam se i pozdravio sa Danielom. Odmah me je upitao kada cu opet doci i jelde da se nismo svadjali ovaj puta. Pokazao sam mu koliko prstiju jos dok ja nedodjem i da svaki dan ukloni po jedan pa kad mu ostane samo jedan jos onda je sutra tata tu. Prisao sam Almi i zagrlio je. Sad kad znam na cemu smo opet je lakse. Pogledao sam je u oci. Tuzne oci su to bile ali sa nadom da cemo se opet viditi iduce nedelje. Poljubio sam je i dugo dugo stisnuo uz sebe. Kao da zelim da mi taj blagi pritisak sto duze ostane u sjecanju , da malo oduzim rastanak i ponesem ga sa sobom.

 

Ispratili su me do puta. Krenuo sam prema autobuskoj stanici. Dva lika sa kapije su postajala sve manja kad god sam se okrenuo da im mahnem. Evo i autobus stize pa moram jos da potrcim da stignem na vrijeme. Sjeo sam u autobus. Pogledao sam u svoju ruku i sjetio se Daniela. Jos samo sest dana pa se vidimo opet. Autobus krece  , misli mi se roje i samo se nadam da se neke slike vise nikada nece ponoviti.

 

E moja Alma svi ti dani samoce me tek sada bole , svi moji sruseni snovi i ruke koje pruzam prema tebi uzalud. Koliko sam puta pozelio da je to sve bio san a onda me je stvarnost probudila gorko. Cesto sam se pitao cemu uopste zivot kad moram sam da zivim bez tebe. Sa tobom nisam mogao a bez tebe mi je bilo jos gore. Znam da je jos puno tuge na nasem putu ali zbog onih lijepih trenutaka moramo dalje. Zbog onog sutra kojeg cemo se jednog dana rado sjecati , zbog dva oka crna koja zasluzuju i imaju pravo da imaju i oca i majku.

Zbog toga se nadam da mogu reci

Bilo jednom-neponovilo se

 

Skripa kocnica me prenu iz razmisljanja , autobus se zanio osjetio sam samo da sam u nesto lupio glavom ,  mrak.............

 

 


Kako do knjige – klikni ovde

Ostavi komentar - klikni ovde
  

[ Nazad na 1. Tamo gdje ljubav pocinje by dado1605 | Index Sekcije ]


:: Home :: Downloads :: Pošalji Text :: Vaš Account :: RadioStanice :: Forums :: Objavljeno ::


Web site powered by PHP-NukeApache Web ServerPHP Scripting Language
PHP-Nuke is Free Software released under the GNU/GPL license.
All logos and trademarks in this site are property of their respective owner.
The comments, poems, stories and other texts are property of their posters.
All the rest © 2000 - 2011 http://www.irmin.com sPaMME@irmin.COM


Page Generation: 0.100 Seconds