(961 svega rijeci u ovom textu)
(1268 Puta Citano)   

LJUDI BEZ DUSE I SRCA

Otvaram oci i nemogu odmah da se snadjem gdje sam ja to u stvari. Glava nije da boli nego kako se kod nas kaze raspada se. Pipam se rukom , nema krvi ali dobra cvoruga je tu , izgleda da nisam nista slomio. Na podu sam a autobus se sav naherio na jednu stranu. Ustajem , galama je , guzva , vriska a narod pokusava da izadje sto prije napolje. Sve mi se u glavi vrti kao u nekom polusnu. Kraj mene je dijete , otprilike pet godina staro , place i zove majku. Majka je odletila skroz na pocetak autobusa kada je vozac zakocio. Sad se sjecam kako  je ustala da nesto dohvati iznad glave i onda je doslo do kocenja.

Samo je jednu ruku digla a druga joj je visila niz tijelo. Pokusavala je da se probije do svoga dijeteta nazad ali zbog rulje koja se gurala da izadje nije mogla. Viknuo sam joj da cu ja uzeti cerkicu i mahnuo joj rukom. Razumila me i malo je klonula a rulja ju je skoro pregazila gurajuci napolje. Na samom izlazu se srusila. Jos sam stigao da vidim kako su je dvojica mladica odvukli dalje od autobusa. Malecku sam uhvatio ispod ruku i digao. Privila se uz mene i stisla , nije vise vikala ali su joj suze same klizile niz obraze.

Uspjeli smo da izadjemo nekako iz autobusa ja i malecka. Predao sam je majci koja je u medjuvremenu dosla sebi. Sad sam morao i ja sjesti jer me snaga polako izdavala a i koljena su mi nekako klecala , opet mi se sve vrtilo u glavi. Iza autobusa se guzva uhvatila i vidio sam da krv curi po asfaltu. Ustao sam i prisao do autobusa. Na asfaltu je lezao neki covjek a noge su mu bile polomljene.  Imao je dva otvorena preloma na nogama iz kojih je isla krv a stopala su mu bila naopako okrenuta na ledja. Pokusavali su da mu zaustave krvarenje.

Tada mi je tek bilo muka u zeludcu tako da sam morao opet sjesti. Upitah covjeka do sebe sta se dogodilo sa povrijedjenim. Objasnio mi je da smo se skoro prevrnuli bas zbog njega. Izgleda da je bio pijan i kad je autobus trebao skoro da ga mimoidje zateturao se i poceo padati pod zadnje tockove. Tockovi su mu presli preko obadvije noge. Vozac je sve to pratio u retrovizoru i kad je vidio da covjek pada zakocio je tako naglo u okuci da smo zavrsili u jarku. To je bilo na tutnjevackoj okuci to je na pola puta Banja Luka Prnjavor  u blizini sela Drugovici i ako neko poznaje taj put onda mu je sve jasno kakve su tu krivine.

Nasa sreca  je bila da nista nije sa druge strane puta naislo inace bi bio direktan sudar. Takvi dogadjaji navode covjeka na razmisljanje. Sta bi bilo kad bi bilo. Sta da je kakav sleper naisao sad nas pola nebi bilo vise zivih. U tim trenutcima postajemo svjesni kakav je ovaj zivot , sad te ima sad te nema. U sustini treba koristiti svaki momenat i od njega napraviti nesto lijepo , nesto sto se pamti. Nesto razmisljam sta da se tako nesto dogodilo tek kad sam isao Almi i Danielu i da mi se sta dogodilo , nikada se nebi pomirili i nebi razumili sta se u stvari dogadjalo sanama. Sto se kaze niko nevoli umrijeti ali tako bi mi bilo najgore umrijeti.

Zavijaju sirene , auta hitne pomoci dolaze i odvoze povrijedjene. Milicija je tu i postavlja svoja pitanja. Upravo stize drugi autobus u koji se ukrcavamo i nastavljamo za Banja Luku. Vozio sam se dalje sa brdo ljudi oko mene ali sam se osjecao sam tako prokleto sam a taj sam osjecaj i te kako dobro poznavao. Zivot moze biti tako divan ali ga cesto sami pravimo nemogucim a ako ne sami onda jedni drugima podmecemo nogu sa zadovoljstvom. Pitao sam se zasto to ljudi uopste rade. Mozda hoce da nekome kazu  - ja sam bolji od tebe ili im jednostavno tudja sreca smeta , nemogu je kupiti a sami je nemaju.  Vremenom sami sabe zatvore u krug mrznje iz koga nema izlaza , krug koji se sve vise steze oko duse i srca dok sve nepolomi.

Nemam drugog objasnjenja za ljude bez duse i srca. Prije sam mrzio takve ljude ali vremenom sam shvatio da su to u stvari ljudi koje treba zaliti , ljudi kojima je potrebna pomoc da izadju iz zacaranog kruga mrznje. Dolazimo u Banja Luku . Izlazim iz autobusa i krecem prema stanu olovnim koracima. Znam da me ceka tisina i zato mi se bas i nezuri kuci ,  a i gdje je u stvari moja kuca. Tu gdje sad idem ili ono sto sam upravo ostavio u Derventi ili ona soba prije rastanka.

Ma nije to ni vazno , sto prije da prodje ova sedmica pa da opet vidim svoju Almu i Daniela a kucu , kucu cemo sigurno opet imati i zvati je svojom. Dosao sam kuci i odmah zaspao od umora. Upola noci sam se probudio jer sam opet sanjao covjeka sa prelomljenim nogama kod autobusa. Krv nije tekla nego nesto bijelo kao mlijeko a onda mi je iza ledja prisao taj sa polomljenim nogama i kad sam ga ugledao i naprijed i nazad onda sam se prepao i probudio. Sjecam se samo jos da mi je mahnuo i izgubio se. Ja ludog sna ali vjerovatno mi je to ostalo jos u glavi od nesrece.

Nema potrebe vise lijegati nego sam popio kafu pa na posao. Moram sada kopati po novinama i raspitivati se za posao za obadvoje , ma nace se nesto da opet budemo skupa……..