(744 svega rijeci u ovom textu)
(1028 Puta Citano)   

U HLADU JASMINA

Vikend je i u Derventi sam kod Alme i Danijela. Sjedim ispred kuce u hladu jasmina. Tu nam je nekako najljepse bilo sjesti i popiti kafu. Nismo imali cak ni drvenu klupu ili sto , jednostavno deka nam je bila dovoljna. Kuca nije bila omalterisana pa je ispred nje bilo dosta sitnog pjeska. Pili smo kafu i posmatrali malog Daniela kako se igra u tom pijesku. Svaki puta smo mu zaprijetili da nebaca pijesak u kosu i svaki puta je cvrsto obecao da nece.

Upravo ga sada gledam kako vice – vjetal pili , oluja dolazi , zagrabi sa obe rukice pjeska i koliko je vise mogao baci u zrak iznad sebe. Kada mu je silna prasina ruknula na glavu kao da se za momenat sjetio obecanja. Pogledao je u nasem pravcu krupnim ocima , rasirio ruke sa dlanovima gore i slegnuo ramenima kao eto desilo se pa sta cu sada. Nije ni cekao odgovora nego se okrenuo i nastavio dalje igrati. To mu je bio sistem da brzo predje na drugu temu pa se sve brzo zaboravi.

Razgovarali smo Alma i ja , planirali sta je najbolje za nas. Ona nema sanse da u Banja Luci dobije posao i izgleda da nam je ovo jedina sansa da nam napokon krene. Za pocetak cemo biti dva mjeseca skupa a poslije kako nam bude jer ovakva se sansa nepruza cesto. Malo bi se i skucili pa bar nebi morao vise za telefon da gledam kako cu skupiti. Koliko puta mi se desilo u Banja Luci da mi dodje tesko  , nesto mi se skupi u grudima pa pritisce i pritisce a ja nemam para ni za telefon a mislim da joj samo glas cujem da bi mi bilo odmah lakse. Ali eto tjesio sam se brzo ce srijeda pa cemo se opet cuti.

Sest godina smo vec u braku a imamo jedan polukauc na kome svetroje spavamo jedan ormar i jedan sto sa cetiri stolice , doduse nejednake stolice ali to nam nije nikada smetalo. Vrijeme je da se i mi polako podjemo kuciti. Nece biti lako , rece mi Alma i spusti pogled ali izgleda da moramo. Pruzio sam ruku i podigao joj glavu gore. Alma nije nikada znala da kontrolise svoje osjecaje. Kada je bila ljuta sipala je vatru da pomislis odakle toliko izlazi a kad su tuzne situacije imala je srce za sve i svakoga.  Nekada mi se cinilo svana neosvojiva a u dusi toliko ranjiva.

Pogledala me je ocima spremnim za suze. Heei reko jel ti to nije drago da cemo sada dva mjeseca biti skupa. Pogledala me je iznenadjeno i kao zastala u pola pokreta da mi nesto kaze ali joj to nisam dozvolio sa jednim dugim poljupcem. Daniel je to vidio i odmah pritrcao kod nas i zagrlio nas obadvoje. Sto se tice zagrljaja bilo je dobro jedino sto smo sad svi bili u prasini samo od ostataka pjeska iz njegove kose.  Isto je bilo kao kad tepih niste deset godina klofali pa ga stavili na stangu i jako lupili da se prasina na sve strane digla.

Tako je izgledalo kad je Daniel ruknuo izmedju nas. Sve troje smo bili samo za kade a kafu sa pjeskom ko jos moze piti. Onda sam skocio i reko sada ces viditi. Kada sam ga poganjao stigao sam ga bas u onom pjesku. E reko da ja sada zavrsim ono sto si ti zapoceo.pjesak je letio na sve strane. Mislim da nas je Alma jedva pronasla u toj magli ali nas je jednog po jednog izvukla ali smo onda onako prasnjavi skocili malo na nju. Sve u svemu nije se ni ona izvukla. Vazno je jedino bilo da su se suze pretvorile u smijeh . Jest da je kupanje bilo u tri vode ali isplatilo se.

Sutra moram ponovo za Banja Luku da dam otkaz i sredim sve papire , pokupim svoje krpice i postanem Dervencanin. Smijesno zvuci ali eto Banja Luka – Prnjavor – Derventa dokle cemo jos stici. Jedino me jos brinulo da li ce mi odobriti otkaz bez otkaznog roka jer bi odmah trebao u novoj firmi da pocnem raditi. Almi to nisam ni spominjao da se nenervira bez potrebe dosta je sto sam ja zabrinut.  Ma necu vise da se nerviram to cemo ubrzo saznati sutra nije daleko.

 Noc se polako spustala , sjenke su postajale duze u kuci kraj jasmina……