(1048 svega rijeci u ovom textu)
(1331 Puta Citano)   

TAMO GDJE LJUBAV POCINJE

Izasao sam iz sada mogu reci moje stare firme u Banja Luci. Sve je prosli kako treba i pustili su me da napustim firmu bez problema. Na momenat sam se bio prepao jer mi je sef ponudio bolje radno mjesto ako ostanem  , sa vecom platom i to hladnim ozbiljnim glasom. U momentu sam pomislio , sta je sad nije valjda da me nece pustiti.

Objasnio sam mu da idem u Derventu na drugi posao i da me tamo cekaju zena i sin. Da smo se pomirili i da hocemo opet da nastavimo tamo gdje smo stali. Jednostavno nemogu bez njih , svaka moja misao svaki moj pogled je upucen njima i da drugog izlaza nemam i drukcije nemogu. Na momenat me prostrijelio pogledom malo zastao a onda pritisnu dugme interfona i rece sekretarici da mi odmah spremi papire. Pruzio mi je ruku pozelio srecu i kaze hajde sada idi nedozvoli da te dugo cekaju cini mi se da i imas za sta da se boris.

Izasao sam od njega ko na krilima jer da mi nije dao radnicku knjizicu nebi mogao ni poceti negdje drugo raditi. Dolazim u stan i pakujem svoje stvari i sto prije do autobuske stanice. Jos uvijek sam iznenadjen kako se sve brzo i dobro zavrsilo. Autobus po obicaju kasni ,  da jednom dodje na vrijeme iznenadilo bi me .Sada mi je bas nekako lakse osjecam se slobodan. Nema vise autobusa itelefonskih govornica. Na putu smo da ispravimo gresku koju smo napravili kad smo se razisli. Sad opet idemo skupa tamo gdje ljubav pocinje.

Alma i Daniel su me cekali na kapijii kad su vidili da se smijem znali su da je sve u dobro proslo. Kafa mi je sjela kao poslije nekog velikog zavrsenog posla a Daniel se vec radovao da cemo imati vremena za pecanje opet dovoljno.

Alma je radila u fabrici a ja sam odlazio i dolazio kuci , mozete zamisliti , svaki dan skoro puna dva mjeseca. Bilo je to pravo neobicno svaki dan popodne skupa popiti kafu ici u prodavnicu gledati televizor, staviti Daniela u krevet na spavanje svake noci. Sve te sitnice koje zivot sadrzi , sve te normalne svakodnevne stvari su mi bile lijepe i neobicne. Odjednom mi je bilo jasno koliko mi je sve to dosada nedostajalo i sta sam sve dosada propustio.

To ljeto smo uglavnom kraj Ukrine proveli. To je jedna krivudava rijecica ne tako duboka ali ko stvorena za kupanje. U Banja Luci kraj Vrbasa je voda bila uvijek jako hladna bez obzira na doba godine. Pokusavao sam par puta u sred ljeta da se bucnem u Vrbas ali obicno sam izlazio brzo i to plav od zime.

Ukrina je krivudala i svake godine malo mijenjala tok tako da su uvijek ostajale male ade od sljunka gdje smo se svi suncali. Oni koji su imali zemlju u blizini ukrine su svake druge godine kukali jer ih je jedne godine poplavila a druge zbog mulja super rod donijela. Pecali smo ja i Daniel do mile volje. Nismo imali ni dozvole ni stapa ali malo silka na prelomljenu granu i bilo nam je dovoljno. Nije se nista posebno ni upecalo ali je bilo interesantno da trza malo pa ako se i usput sta zakaci eto radosti za Daniela.

Navece kad se smrkne lozili smo pravu logorsku vatru, sto Daniel rece – veca od mene. Nosili smo uvijek malo krompira i mesa da na zar nabacimo i to nam je bilo posebno ukusno , sto od umora sto od vode i sunca. Jos poslije toga staviti ibrik kafe na zar , to je nezaboravno mirisalo. Neznam zasto ljudi uvijek teze za nekom exkluzivnom srecom.  Moja je sreca u svim trenutcima provedenim skupa sa onima koje volim , kad zagrlim Almu i gledam kako se Daniel bezbrizno igra.

Ujutro sam se ja uvijek budio prvi.  Jedno vrijeme po budjenju jos posmatram kako mirno i bezbrizno spavaju a onda sam ustajao lozio vatru i pravio kafu. Ne zato sto je bila neka podjela posla ili zato sto smo se dogovorili nego jednostavno zato sto sam to volio. Neznam kako da vam opisem ali dugo spavanje mi nekako nije islo od ruke.

Posebno sam volio napraviti kafu polako prinijeti krevetu i dok se onako jos pusi piriti na Almu preko kafe dok nepodje da se meskolji i budi polako. Budjenje sa kafom me uvijek podsjeti na neke stare dane srece , dane kada nista vise nije bilo vazno osim nas dvoje. Sjecam se kad smo se htjeli vjencati da nismo imali dovoljno para da platimo taksu u opstini na zahtjevu za vjencanje.

Nismo razmisljali o tome sta nam sutra donosi, vjerovali smo u ljude u sutra i u nasu ljubav. U jednom trenutku smo poklekli izgubili nadu u sve troje ali srecom ne zadugo. Sada mogu da kazem da jos vise vjerujem u ljubav jer ona moze jedina da promjeni i ono sutra i ove ljude kojima vise nisam slijepo vjerovao.

Dani u Prnjavoru mi prolaze kroz sjecanje , trenutci , igranja i cekanja boljih dana. Cesto i zaboravimo u tim trenutcima da su mozda bas ovi sada dani najbolji u mome zivotu i da netreba cekati one bolje.  Sjecam se dana u vikendici od oca , dvije sjenke u noci eto stapaju se u jednu , beskonacno cekanje u vojsci za jedamn poljubac , za jedan trenutak srece.

Iz razmisljanja me prekinu jedan zagrljaj sa ledja , poljubac i pitanje kuda li sam to odlutao u mislima. Nisam puno morao da razmisljam – bio sam tamo gdje ljubav pocinje – rekoh. Pogleda me Alma krupnim ocima i priupita – a gdje je to. To ces morati sama da pogodis , rekoh i nasmijasmo se oboje.

Dva su mjeseca prosla iznenadjujuce brzo kao i sve sto je lijepo u zivotu. Polako se primicao dan kada moram na svoj prvi teren kao rukovodilac gradilista. Moje prvo samostalno radiliste je bilo u Samoboru kraj Zagreba. To i nije tako daleko , samo tri sata od Dervente autom ali nezelim o tome sada da mislim.

 Hocu da koristim sada ovaj vikend sto ga imam jos predamnom , svaki sat i svaku sekundu do kraja...........