JOS UVIJEK SE NADAM I VJERUJEM U LJUBAV - 39
(856 svega rijeci u ovom textu) (1120 Puta Citano) 
JOS UVIJEK SE NADAM I VJERUJEM U LJUBAV
JOS UVIJEK
SE NADAM I VJERUJEM U LJUBAV
Odavno je vec mrak pao u Samoboru. Tu sam sa
radnicima na prvom samostalnom terenu kao rukovodilac radilista.
Imao sam zadatak da pokrijemo jednu novu proizvodnu halu oko
stotinupedeset metara dugu. Vecerali smo u hotelu gdje smo
odsjeli svi skupa i sada je svako isao svojim putem. Neki su
otisli po kaficima neki u sobe a ja sam obicno ostajao jos malo
sjediti na terasi hotela i gledao svjetla grada kako se polako
pale u noci. Narucio sam kapucino i pustio da me misli nose.
Treci mjesec je vec da smo skupa i da zivimo
u Derventi. Za ta tri mjeseca uspjeli smo vise nego za sve ove
protekle godine. Znate li kako se kod nas kaze - obecanje
ludom radovanje tako se i meni dogodilo sa poslom. Obecali su mi
cetiri plate koje sam imao u staroj firmi ali kad sam dosao bilo
je jos samo govora o tri. Stotinu izgovora i razloga koje skoro
nisam ni posteno ni saslusao ali sam morao ostati jer nije vise
bilo kuda.
Nerteba uvijek biti nezadovoljan i tri su mi
plate bile vise nego dovoljne , jedino sto nisam volio da me neko
vara ili da se bolje izrazim vuce za nos. Uspjeli smo da
namjestimo kuhinju i sobu prvi puta u zivotu i to kako smo mi
htjeli. Prvi puta u zivotu da Alma ide birati namjestaj i to bez
cekova i kredita nego sve u gotovom.
Da ste je samo vidili , kako trci i razgleda
, bira i sve je skockala da se bas slaze. Stil je uvik imala za
estetiku i lijepo ali financijski nismo nikada mogli pa to nikada
nije doslo do izrazaja. U to vrijeme je da tako kazem tek pocela
moda da se radi samo jedna subota u mjesecu. Prije su bile sve
subote radne tako da nam je sad ovo pravo super doslo. Prakticno
smo se vidjali svaki peti dan i to je bilo cesce nego kad sam bio
u Banja Luci.
Miris kafe od komsinice Almi nije vise bio
problem jer je sada mogla piti kafu kad je htjela i koliko je
htjela. Od firme sam dobio kombi na raspolaganje pa kad razvezem
radnike dolazio sam kuci autom. Daniel je dobio svoj prvo pravi
bicikl pa nije morao vise sa strane da gleda kako se druga djeca
vozaju. Sada je bio ponosan jer je jedini imao u ulici skroz novi
bicikl i to samo njegov.
Mrak je polako padao , ovaj kapucino je
stvarno super. Moracu jednom i Almu ovamo dovesti da ga proba
mislim da ce i ona biti odusevljena. Sto se tice telefoniranja i
tu je bilo bolje jer smo se sada culi svako vece. Nisam vise
morao da pazim na svaki novcic ali se naravno nisam ni razbacivao
jer imali smo jos puno toga u planu.
Gledam osvjetljene prozore ovoga grada i
nesto mislim. Iza svakog tog prozora je neka sudbina
zapisana. Iza svakog tog prozora se neka zivotna prica odvija.
Suze , smijeh , pobjede , porazi sve je to ono sto nam zivot
cini. Kada sve saberemo i vidimo cega nam je najvise bilo od toga
u zivotu onda zakljucimo kakav je on u stvari bio.
Zivot je u stvari jedna prica uspona i
padova ali ono glavno sto ga pokrece je ljubav. Bez nje bi sve
bilo besmisleno i bez cilja. Bez ljubavi bi bili samo osudjenici
na zivot. Odkada sam upoznao Almu upoznao sam i istinsku ljubav.
Moram reci da nije uvijek ni bilo lako. Bilo je dana kad nista
nismo imali i jedino nas je jos ljubav drzala. Bilo je i vrijeme
kad smo se i razisli , moram reci ne nasom krivicom ali je ljubav
opet pobijedila.
Sada kada imam vise nego sto sam ikada imao
sta bi mi to vrijedilo bez ljubavi. Sve te materijalne stvari bih
zamijenio za jedan sretni dan i jedan Almin osmjeh. Ponekad me je
strah jer kazu da ono sto je lijepo netraje vjecno ali jos uvijek
se nadam i vjerujem u ljubav.
Popio sam kafu i idem jos da se cujem
sa Almom , da napisem izvjestaje pa u krevet. Jeste da sam
trostruku platu imao ali je to bio posao svaki dan cetrnaest sati
i obicno sam zadnji od sviju lijegao a prvi ustajao.
Vidim sa recepcije mi portir mase da brzo
dodjem. U prvi mah sam pomislio da me neko iz firme zove . imali
su obicaj ovako navece nazvati da vide kako ide posao i ima li
problema.
Javljam se na telefon , Alma place. Onda me
nemir uhvatio, de reci sta je bilo upitah je. Borila se sa suzama
da nesto kaze ali nije uspjevala. Sada , rekao sam joj , spusti
fino slusalicu smiri se polako popij gutljaj vode a ja cu te
nazvati za za minutu pa ces mi reci sta je bilo.
Najduza minuta u
mome zivotu prodje i onda sam okrenuo dobro poznati
broj.............
Kako do knjige – klikni ovde
Ostavi komentar - klikni ovde
|