(784 svega rijeci u ovom textu)
(1132 Puta Citano)   

NI SMRT IH NIJE RAZDVOJILA

Sjedio sam u sobi , pogled mi je lutao kroz prozor i jos uvijek mi nije sve bilo jasno. Treci dio moga sna se ostvario , baka mi je umrla. U tom saznanju imao sam utisak kao da me je neka neizvjesnost udarila da tako kazem. Sta ako opet budem nesto sanjao da li ce se i to ostvariti , kako je to uopste moguce. Za ljude je najlakse uzeti onu mogucnost koja kaze ma sve je to slucajnost.

Sada mi je tek bilo drago sto sam poslije toga sna i kod bake navratio da se malo ispricamo.  Da nisam to tada napravio nebi se vise nikada vidili.

Dok smo ja i Alma zivili u Prnjavoru svaki dan smo se vidjali sa bakom tako da smo se i srodili sa njom. Sada kad je vise nema pravo je tuzno. Ostala je jedna praznina u srcu koja se nemoze popuniti. Zivila je sama u toj kuci i sama je umrla. Posla je prije spavanja da iz druge sobe sebi posteljinu donese. Dok ju je nosila dozivila je infarkt onako u hodu i pala na posteljinu. Da je sa nekim zivila mozda joj se mogao i spasiti zivot ali ovako je do ujutro vec bila mrtva.

Moram reci da joj je citav zivot bio borba. Ostati u toku drugog svjetskog rata sama sa petero djece nije to lako. Alma i ja smo bili na sahrani. U kuci na zidu jos uvijek je visila njena vjencana slika. Ona u bijeloj haljini i moj djed koga nikad nisam upoznao. Kazu da je bio dobar covjek a i baka ga je volila do kraja zivota , nije se nikada vise udala.

Puno nije pricala o njemu jer joj je to puno bolnih sjecanja donosilo. Znam samo da je djed u to vrijeme bio ucitelj i jedan od rijetkih sa skolom u to vrijeme. Cetnici su ga uhvatili na putu kuci , svezali su mu ruke zicom odozada. Prvo su ga pretukli , onda su mu bajonetom oci iskopali i nakraju nozem zaklali. Baka ga je citavu noc uzaludno cekala. Ujutro su joj javilii ona je usred pucanja sa konjskim kolima otisla po njega da ga dovezu i normalno sahrane. Moram reci da ga je pravo volila do groba.

Zelja joj je bila da se i ona sahrani kad umre do njega. Od tada je proslo dosta vremena i sve su parcela oko njegovog groba bile zauzete. Jedino sto su mogli uraditi , a to sam i ja prvi puta vidio u zivotu da iskopaju raku na istom mjestu. Tako su i uradili i baka mi je sahranjena u isti grob sa djedom samo nakon pedeset godina. I u smrti su ostali skupa i moze se reci , ni smrt ih nije razdvojila.

Malo je danas onih koji se mogu zakleti na ljubav do groba. Mozda su jednostavno takva vremena dosla ili smo se mi tako puno promijenili. Za mene mogu reci da volim Almu i ako bi se ikada dogodilo da se rastanemo siguran sam da bi je i dalje volio na svoj poseban nacin.  Kazu da golub ima samo jednog partnera za citav zivot. Ako mu se sta dogodi netrazi vise drugog goluba. Na neki nacin mu se divim.

Moram reci da nekada i zivotinje imaju vise onog ljudskog nego pojedini ljudi. Ti sto su mi djeda ubili uradili su to iz zadovoljstva a ne zato sto su morali. U svakom slucaju obadvoje ostaju i dalje u mome srcu da zive. Nezelim da ih zaboravim i rado ih se sjecam iako djeda pamtim samo po slikama i pricama ali znam da je bio dobar covjek. Ako poslije smrti postoji bilo sta mislim da su sada napokon skupa negdje tamo gore.

Vratili smo se kuci tuzni i umorni od utisaka sa sahrane. Neznam da li ste primjetili ali tako poslije sahrane kada se sve smiri covjek jos dugo pokusava da prebere sve sto se dogodilo i probava shvatiti da je sve gotovo. Da nekoga nikad vise nema u nasoj blizini i da ga nikad vise necemo viditi. Iza mojih djeda i bake je ostala ljubav , ljubav koju cu pokusati da da prenesem na svoju djecu.

Vracam se u Samobor , dan polako prolazi , svjetla se pale , pijem svoj kapucino. Prolazim kraj portira pogledam preko ramena u njegovom pravcu. Nije mahao i nije me zvao hitno na telefon. Prolazim kraj njega i odlazim u svoju sobu. Moram jos sve knjige da sredim.

Nekada je i dobro kad se nista nedogadja , iznenadjenja znaju cesto da bole..........