(1019 svega rijeci u ovom textu)
(878 Puta Citano)   

UKRALI SU MI MOJA SJECANJA

Dosao je kod gazde i skupio svu snagu sto je imao da je zaprosi. Ovaj ga je ismijao izbacio naglavacke iz kuce i nahuskao pse nanjega. Dosao je kuci sav poderan i krvav jer dok su ga psi ganjali sluge su jos kamenje bacali na njega. Naravno da je i majka primijetila kad se takav kuci vratio pa je i sa njom imao problema.

Iduci dan se iskrao i otisao do starog hrasta. Nije je bilo. Cekao je u nadi da ce se odnekuda pojaviti skoro do ujutro. Onda se pokupio pa kuci ali je sutra opet dosao i prekosutra i citave nedelje ali ona nije vise nikada dosla. Cuo je da ju je otac odmah iduci vikend udao za nekog bogatuna iz iduceg sela.

I treci brat mu se ozenio i otisao tako da je on kao najmladji ostao uz majku na imanju. Njemu je pripalo imanje kao najmladjem. Majka je pocela pobolijevati i nije dugo potrajalo i umrla je. Najmladji brat moga djede je ostao sada sam na tom imanju koga u svari nije ni zelio. Citav je zivot zelio samo da voli i da bude voljen. Sada je dobio imanje i samocu koje mu je sudbina propisala.

Bio je dobar sin i brat a sta je on imao od svega toga. Jedno vrijeme se i propio poslije , vjerovatno da proba bol da ugusi ali nije uspio. Nije mogao da je zaboravi nikako i uvijek je bila tu , u svakoj misli u svakom budjenju. Umjesto da je zaboravi volio ju je sve vise i vise.

Povukao se u sebe i postao je vuk samotnjak. Jedino sto su ostali mogli da primjete volio je djecu , vjerovatno jer je u svakom malom djetetu vidio da je i on mogao da jedno takvo malo stvorenje. Kupovao im je uvije slatkise i dijelio tako da su djeca vec znala kada ce on naici pa su to ponekad to i koristila sto njemu nije smetalo ninajmanje.

Jedino sastajaliste u to vrijeme su bili seoski sajmovi. To su oni ako je neko nekad vidio u filmovima sa ringispilom pa se gadjalo iz vazdusne puske , pa medenjaci sa ogledalom. U to vrijeme jet o bilo jedino sastajaliste i jedina zabava mladih i starih , muzika , ples , sastajanje i veselje. Nagovorise ga kolege da treba i on malo da proviri tamo i da se proveseli. Bunio se i nije htio ali su ga nagovorili i skoro odnijeli na rukama.

Sedili su i pili a samo je on bio nikakav po raspolozenju. Nisu pomagale ni sale ni opaske ni prebacivanja da ga oraspoloze. U jednom momentu je okrenuo pogled u masu i ugledao nju. Nije mogao ocima da vjeruje da jet o moguce ili je to bila sudbina sad vise nije ni sam znao. Nakon toliko godina ponevo su se sreli. Morali su se sakriti iza jednog satora da popricaju ali samo na par minuta. Brzo mu je rekla da su je udali za jednog bogatasa koji je nije ni volio ni cijenio. Drzao je kao roba u kuci , pio je puno i tukao je.

Nije smjela nigdje maketi za ovo godina koliko je udata , stalno je zakljucavao u kucu jer je znao pricu za njih dvoje. Sada ju je prvi puta pustio ali sa svoja dva brata u pratnji. Imala je sa njim dvoje djece i djeca su joj bila jedina radost u zivotu. Djecu nije imala sasobom jer su ostala sa ocem kao zalog da ce se ona vratiti. Moram reci da je tu bio u pravu jer mislim da je imala djecu sasobom da je vise nikada nebi vidio a ovako nije imala drugog izbora.

Srce im je oboma zalupalo jace kada su se sreli i kratko zagrlili. Kako je to lijepo kad nekoga zagrlis , a toliko ga volis. Volis ga vise nego sebe samog , a nemocan da ista promijeni. Morao je gledati kako odlazi i da se mozda nikad vise nece sresti jer su je orzali kao zatvorenicu. Braca su vec dolazila i morala je i ona brzo da se stvori da nebi imala problema. Jedan kratki poljubac dug  pet godina cekanja. Samo za trenutak da te jos privijem na grudi. Ostade mu u zraku ispruzena ruka i tuga u oku dok je gledao kako je odvode. Imao je pravo , nisu se nikada vise vidili.

Zaustavljanje autobusa me prenu iz razmisljanja. Izasao sam u Derventi gdje me je cekao autobus za dalje. Autobus polako krece i moje misli ponevo nadolaze.

Tu vece se opet napio i potukao sa trojicom jacim od sebe kao da je htio da ga isprebijaju , da jedna bol ugusi drugu. Kada su mu prijatelji uskocili da mu pomognu mogli su samo da mu pomognu da se odvuce kuci. Kada je dosao kuci cekala ga je samo tisina. O kako tisina zna da boli vise nego sve motrice koje je sasobom donio. Poslije je jos znao otici do starog hrasta i provoditi sate sa svojim sjecanjima. To je i bilo jos jedino od nje sto mu je i ostalo. Tako je to trajalo jos par godina dok jednom nije dosao i zatekao samo panj od starog hrasta.

Posjekli su stari panj. Kako je on znao reci – urali su mi moja sjecanja. Odtada se skroz povukao u sebe i nije bio za prepoznati onako sitan se skupio i jos je manji izgledao nego dosada.

Autobus staje i ja izlazim jos uvijek u mislima. Dolazim na posao u portirnicu kad telefon zvoni. nekakva nelagodnost mi kroz tijelo prostruji. Dizem slusalicu i slusam sta mi djed kaze. Jutros rano se njegov mladji brat objesio. Sta da kazem. Spustam slusalicu i sjedam na stolicu.

U grlu me je bas steglo

Jednom je samo volio

Jednom je samo zivio

Bez sjecanja nije vise htio dalje

Ukrali su mu njegova sjecanja

Ukrali su mu razlog da zivi