(1261 svega rijeci u ovom textu)
(834 Puta Citano)   

VIOLINA I GITARA U TOJ NOCI BEZ KRAJA

Posao sa rukavicama je krenuo baš iznenadjujuce dobro. Jednostavno smo dobijali toliko narudzbi da nismo mogli sve ni da napravimo kolika je bila potraznja. Jednostavno smo osvojili trziste kvalitetom i povjerenjem. Taj petak je Alma dosla i dok sam vidio taj sjaj u oku  pomislio sam odmah , opa evo nesto novo ima i nemoze docekati a da mi odmah neisprica.

Kao sto sam i slutio privukla se polako do mene i priupita me da li zelim prvo dobru ili prvo losu vijest da cujem. Malo sam zastao pa sam se ipak odlucio da cujem onu dobru vijest. Kaze prodala sam petstotina rukavica odjednom. Onda je priupitah pa sta tu moze sad da bude lose. Pa kaze moramo ih predati u ponedeljak a jos nisu ni gotove. Pa reko do ponedeljka imamo deset dana to je dovoljno vremena da sve zavrsimo.

Pogledala me je , skupila ramena izavrnula mangupski ocima pa rece – ovaj ponedeljak. Pa reko to je za tri dana kako mislis da stignemo. Nova musterija pa je morala tako da obeca i sad moramo nemoguce da probamo. Super reko imacemo buran vikend , tri dana i dve noci su samo nase i nicije vise. Dok ti nama to sve sasijes ja cu nam napraviti kafu. To sam brzo rekao i necekajuci odgovor brzo izletio iz sobe. Krajickom oka sam jos stigao da vidim iznenadjeno lice.

Navrijeme sam uspio jos da zatvorim vrata zasobom jer je jedna rukavica poletila za mnom i zalijepila se na vratima. Naravno sve je bila sala ali sam ipak prije unosenja kafe prvo provirio samo glavom i rekao pazi stize kafa. Bolje i to nego da zabunom upari rukavicu na mojoj vrucoj kafi. Popili smo kafu pa sam natovario kozi na svoj bicikl i povezao kod naseg obucara na stancanje.

Dok je jos bio dan nije mi bio nikakav problem stancati ali kako se noc sve vise prikradala trebalo mi je sve vise koncentracije da nastavim dalje. Te masine za stancanje su bile bas opasne jer par tona udari u momentu na nozeve i ako se nepazi odose prsti ko britvom odsjeceni. Izasao sam malo napolje na cisti zrak da popijem kafu i jednu zapalim. Pusim tu cigaru i bas razmisljem kako je taj zivot bas cudan , kako nas dize i spusta bas nenadano. Da mi je neko rekao da cu ovo sad raditi citavu noc rekao bi mu da nije bas citav ali eto takva sudbina sta ces.

Jedno pedeset metara dalje je hotel i upravo se cuje nekakvo veselje. Necija svadba je bila bas u jeku i muzika je pravo drmala. Tada sam se sjetio nase svadbe jednostavno mi je usetala u misli i zakratko me zaokupila skroz, sjecam se kako smo otisli kod moga oca na vikendicu i pozvali ih da izadju jer imamo nesto da im saopstimo.

Bili su iznenadjeni kad smo rekli da se hocemo uzeti i samo su nas priupitali jesmo li mi sigurni da to hocemo. Cuj sigurni pa to smo sebi zacrtali i nema odstupanja. Naravno da je jos bilo par neugodnih pitanja kao , nismo skole zavrsili , od cega cemo ziviti kad neradimo , nemamo stana i jos dvadesetak drugih pitanja. Posto su vidili da nas nista nemoze pokolebati pristali su ali su htjeli oni to da organizuju.

 Nama nije uopste bilo vazno ko ce organizovati uslov je samo bio da to bude za mjesec dana a kad smo malo razmislili pa i imali su i malo vise para od nas. Onda je kao sto to biva bilo kupovanje bijele haljine pa odijela pa cipela pa zakazivanje termina za vjencanje. Ma da vam sve i nepricam ali bilo je toga da spadnes sa nogu ali nije nam bilo tesko.

Mi smo htjeli da svadba bude mala samo za uzi krug porodice. Mi smo pozvali samo kuma i kumu jer su oni morali da budu i tako i tako tu. Moji roditelji pozvase sestru od moga oca sa djecom a punac pozva sumara i komandira milicije sa zenama. Nikad u zivotu ih nisam vidioali eto nema veze udovoljili smo im ipak a na kraju sto moram sve i poznavati.

Vjencanje je bilo u maticnom uredu u Banja Luci a slavlje je bilo u Prnjavoru. Mlada u bijeloj cipkanoj haljini a ja prvi puta u zivotu sa odijelom i kravatom. Ma ja bih najradije u svoje farmerke i majicu sa patikama ali Alma rece , neide to i sta cu onda sam pustio da me u odijelo uguraju. Sve je to nekako islo ali kako me ta kravate zuljala to i danas pamtim.

Kada se malo pojelo i popilo onda smo ja i brat malo u duetu zasvirali. On na violini a ja na gitari pa smo malo podigli raspolozenje u toj noci bez kraja tako da su svi posli sa nama pjevati u glas. Nisam se ni nadao da je to tako dobro zvucalo ali violina i gitara to je brate super.pjesma za pjesmom sve zivlje i zivlje tako da smo nas dvojica prestali vise i svirati a oni su i dalje nastavili pjevati. Sto se kaze zaholcali se a kocnica nigdje.

Moram reci da je vjencanje proslo pravo u pjesmi i veselju cak je i djed izvadio svoju staru kuburu pa je isao opaliti koji puta napolje. Naravno uvijek je neko isao skupa sa njim da bi ruku podigao i drzao u vis a ne u komsijski prozor da mu se kojim slucajem omakne. Bio je tu i jedan moj rodjak koji je volio popiti. Svaki puta kad se dokaci pica netreba mu puno da se napije ali je bio miruljubiv i nije nikoga napadao.

Ponudio se i on da ide malo u dvoriste da puca ali mu nismo to dozvolili. Pred kraj svadbe je bio malo naporan ali nije nito dugo potrajalo jer smo mu brzo nasli lijek pa nam nije smetao. Poceo je da ustaje drzi zdravicu i nazdravlja svakih pet minuta. Ustajao je odrzao govor kucnuo se casicom i sjedao.

Tako smo ga na pocetku slusali ali kad smo vidili da se ponavlja stavili smo jednoga rodjaka kraj njega da sjedne. Cim on ustane da drzi zdravicu ovaj kraj njega se samo kucne casom i obojica sjedaju. Ovome je bilo mozda malo naporno ali jedno vrijeme smo padali od smjeha ustaju obojica kucnu se pa sjedaju , ustanu pa sjedaju i tako jedno petnaestak minuta ali se nakraju izgleda obojica umorise i smirise.

Kada se malo odmorio isao je svaki cas da cestita mladencima. Na pocetku smo mu pustali da nam cestita a kasnije kad je dolazio da nas pita gdje su mladenci slali smo ga kod zene komandira milicije. Malo sale nije bilo za odmet. Sutradan ujutro smo ja i mlada dobili aute , ne zastalno ako ste to pomislili nego samo na dva dana. Bio je to jedan bijeli pezo dvijestotine cetiri pa smo sprasili nasamo u jedan hotel umjesto bracnog putovanja.

Prenuo se iz razmisljanja. Kako su me misli zavele zaboravio sam skroz za stancanje. Pogledao sam na sat , pola jedan poslije ponoci kako vrijeme brzo prolazi. Na ja ako pozurim zavrsicu do sest sati ujutro pa ce biti sta da se sije ovaj vikend. Svanjivalo je dok sam polako pakovao istancano u vrece.gotov posao za petstotina rukavica. Hajmo sada gurati do kuce malo odspavati pa cemo dalje.

Ma bila je to super svadba pored svega sto smo prosli a i danas je se rado sjecam.........