(991 svega rijeci u ovom textu)
(775 Puta Citano)   

KOPAC ZLATA U RUDNICIMA PROŠLOSTI

Posao sa rukavicama je super krenuo i nismo mogli napraviti koliko smo mogli prodati. Jedan se još problem pojavio što neki nisu navrijeme placali ili su uopšte izbjegavali pa su nam takvi nudili poseban nacin placanja – kompenzacija. To je takav nacin placanja gdje kupac nudi robu umjesto novca. Na pocetku nam to nije bilo interesantno a onda smo dobili jednu ideju. Zašto nebismo otkupili taj komad zemlje gdje smo živili i sebi sagradili kucu.

Ta kompenzacija onda i nije tako loša bila jer sam onda robu mogao dobiti bez poreza na promet a to je znacilo dvadeset posto jeftinije. Na takav nacin smo sebi mogli priuštiti pravljenje nove kuce i kupovinu zemljišta. Moja baka je imala petero djece i poslije njene smrti svako je imao pravo na jedan dio. To nam je baš odgovaralo jer smo onda mogli sa svakim posebno razgovarati i možda isplatiti u ratama.

Prije nego smo doselili svi su se saglasili da nemaju ništa protiv da tu živimo. Porazgovarali smo sa mojim ocem o mome prijedlogu i on mu se svidio. Vjerovatno mu se i zbog toga dopao što mu je majka tu živila pa kad bi neko ostao i sve održavao ostala bi bar na neki nacin uspomena na majku. preuzeo je na sebe da porazgovara sa svima a što se njega tice on nam poklanja svoj dio odmah. Ubrzo je obavio razgovor sa bratom iz Austrije i on je isto svoj dio poklonio bez novcane naknade. Moje dvije tetke su se složile da mi prepuste plac a kad budem imao para da ih isplatim pa može i u ratama.

Bakin najstariji sin je umro sa cetrdesetidve godine i iza sebe ostavio troje djece. Trebalo je još da se sa njima porazgovara jer su oni dijelili medjusobno jednu petinu pa da možemo poceti graditi kucu sebi. Inace taj najstariji brat od moga oca je bio duša od covjeka. Njega se još uvijek dobro sjecam jer citav svoj život još nisam sreo covjeka sa više duše i srca od njega.

Imao je ženu koja ga je vjecito napadala i maltretirala ako nije bilo nikakvog razloga ona ga je brzo nalazila. Vjecito se svadjala sa njim tako da se covjek na kraju propio. Bio je jednostavno tako dobro i pošteno stvorenje da nije mogao gledati nepravde pa su to mnogi znali i da koriste. Imao je svoju  urarsku radionicu ali je baš zato propao što je ljudima pomagao i radio na veresiju. Žena mu je stalno kljucala po glavi i na kraju je covjek pošao da nadu traži u alkoholu.

Ona je bila jedna pakosna žena sa svojih stotinuosamdeset kilograma cekala ga je kod kuce svaki dan i osipala svadju po njemu. Sa tridesetpet godina bio je skroz sijed ali kraj jedne takve i celav bi posjedio. Koliko je puta dolazio kod nas vec pod gasom i plakao zbog nje. Nije mogao da je napusti zbog svoje troje djece jer mu to savjest nije dozvoljavala , a život je bio nemoguc sa njom. Ostalo mi je u sjecanju kad moji roditelji nisu imali para jednom pa je on naišao.

Izvadio je svoje zadnje pare iz novcanika i dao mi da kupim teke za školu. Zadnja njegova svadja sa tom ženom što je drugi nazivaju mojom strinom je bila zbog posla. Palo je njoj na pamet da ide raditi i to u neku kafancugu , zadnja rupa u gradu gdje se skuplja ološ. Njemu je to bilo nepojmljivo jer je tu samo ulazio onaj ko ce se napiti i potuci. Tu su se baš dobro posvadjali ali ona nije odustajala jer je tako htjela i prica gotova.

Vrijedjala ga je , nervirala , napadala , gadjala tanjirima i cašama jer je jednostavno moralo biti kako ona hoce. Sutradan je i otišla na taj posao iako joj je on nudio da i prekovremeno radi ako je malo para u kuci ali se ona nije osvrtala. Drugi dan njenog posla ga je srce zabolilo. Živio je jos jedan dan u bolnici pod aparatima i drugi dan je umro. Nije ga prvi dan ni u bolnici posjetila. Kad je on umro ta prokleta žena je napustila posao jer joj se više nije radilo.

Bila je u radnom odnosu citava tri dana. Odonda je nikada više nisam strina nazvao nego žena koja mi je strica ubila. Do dan danas nisam sreo boljeg covjeka nego što je on bio. Ovo mi je sve bila samo potvrda da oni dobri odoše ranije uvijek. Ona je i danas živa i u Banja Luci je mislim da je i danas lakše preskociti nego zaobici. Stric je ostavio to troje djece iza sebe a moji roditelji su se maksimalno angažovali da pomognu toj djeci.

Još je trebalo obaviti razgovore sa njh troje pa ako bude sve u redu možemo poceti sebi praviti mali raj. Otac ce da poprica sa ono dvoje u Banja Luci a mi cemo sa ovim sto živi trnutno u Prnjavoru.

Nebi trebalo da bude problema jer su prakticno cetiri petine vec odobrene.

 Pošli smo da razmatramo kako ce nam kuca izgledati a pošto sam i ja gradjevinac vec sam imao i par skica kako ce to sve izgledati. Naravno Alma je htjela sad dvije djecije sobe a dnevnu da bude sva u staklu , gore da budu spavace na spratu sa drvenim stepenicama. Ja sam vec imao skoro sve u glavi još samo da to prenesem na papir tih par razgovora i pocinjemo sa gradnjom.

Evo dok sam baš završavao ovu pricu prodje Alma kraj mene pa rece – jesi li opet kopac zlata u rudnicima prošlosti. To joj je ostalo iz neke pjesme i baš mi se svidilo. Jedino rekoh  i ako jesam onda se cesto iskopa i olovo kao u par mojih prica ali šta cemo takav je život. Sa tim moramo živiti.

Baš mi se to svidilo – kopac zlata u rudnicima prošlosti........