(1051 svega rijeci u ovom textu)
(943 Puta Citano)   

JEDNA KLUPA , JEDAN POLJUBAC, PRVI ZAGRLJAJ I CEŽNJA U OKU

Zagrlili smo se kao stari dobri poznanici koji se baš dugo nisu vidili. Bilo je to pravo iznenadjenje i za nju i za mene. Došla je sa nekom kolegicom do moje škole sasvim slucajno i neplanski pa smo se tu sreli opet. U daljini sam cuo da je zazvonilo zvono za novi cas a to je znacilo da moram ici. Jedan korak sam napravio unazad pa je priupitah da li ona sada ima vremena. Naravno odgovor je pozitivan bio pa sam i ja naglo ali ne i neocekivano odlucio da kidnem sa casa.

Pomislio sam ako mi se opet izgubi boga pitaj kacemo se opet sresti i znao sam u tom trenutku da je to jedino ispravno da se uradi. Poslije toliko godina ne želim tako lako da te pustim i izgubim. Tu je bila jedna klupa u blizini pa smo sjeli da se ispricamo.

Njen otac je bio vojno lice pa su stalno selili od grada do grada. Priznala mi je da je cesto mislila na mene i da sam joj jako nedostajao. Još uvijek nije našla nikoga skim bi se mogla tako ispricati kao što sam bio ja. Kao da sam cuo moje vlastite rijeci tada ali samo za nju recene. Priznao sam joj da sam je poslije puno puta još tražio na našem starom mjestu i da mi je pravo nedostajala.

Sudbina je pravo cudna da se baš danas sretnemo neplanski ovde , kao da je neka ruka vodila do mene rece mi i spusti pogled. Uhvatila me je za ruku i to mi je tako prijalo , baš mi je prijalo da nemogu opisati rijecima. Ispricali smo se kao dva nomada , ko je gdje selio i kako mu je bilo. Vrijeme je prolazilo nemoguce brzo pa nas je prenulo zvono za iduci  cas. Zateklo nas je sa toliko nedorecenog da je bilo toliko teško pomisliti samo da moram ici na nastavu dalje.

Sada sam baš morao krenuti jer je bio dvocas iz istorije a profesor je bio baš opasan. Dogovorili smo se ja i Amela da se nadjemo u subotu u kinu pa sam otrcao u školu što sam brže mogao. Kad sam uletio u razred svi su me pogledali nekako cudno pa sam se zapitao sam u sebi šta je sad bilo.

 Ja sam mislio da sam pobjegao samo jedan cas ali su u stvarnosti bila dva casa koja su prohujala a da ništa primjetili nismo. Naravno da sam tada imao problema sa profesorom istorije. Nije baš bilo zdravo pobjeci mu sa jednog casa i uletiti u drugi.primjetio je odmah da sam se ponovo pojavio i izveo me pred tablu.  Morao sam pretrpiti govoranciju i kritiku pred njim , ali dok je on svoje pricao ja sam u mislima bio vec u kinu.

Koja slucajnost da sretnem baš simpatiju iz svoga djetinjstva ili možda je simpatija samo bila tada ali sada nas je oboje izgleda nešto više privlacilo. Našli smo se u kinu taj vikend i što se kaže proradili su nam leptirici u stomaku. Krenuli smo skupa izlaziti i moja se simpatija pretvorila u moju prvu ljubav. Prvi poljubac , prvi pravi zagrljaj , prva cežnja u oku do iduceg susreta. Za sve nas je prva ljubav neobicna i nezaboravna.

To je nešto što se citav život pamti i ostaje u nama do kraja. Vrlo brzo smo primjetili da  imamo iste želje iste poglede na život iste snove. Nijedno nismo disko nešto posebno volili pa tamo nismo ni zalazili. Bilo nam je važno da smo skupa zagrljeni na nekoj klupi kraj rijeke. Dogovorili smo se da roditeljima ništa nespominjemo o nama. Kad bolje razmislim neznam ni ja zašto ali vjerovatno jer nismo puno drzali do silnih pridika i pitanja koja bi uslijedila.

Najgora je bila neizvjesnost jer nismo znali hoce li nam roditelji seliti opet. Sada nije više bila simpatija u pitanju nego ljubav i to ne bilo koja nego ona prva koja se pamti za citav život. Sama pomisao da bi nam roditelji došli jednog dana i samo saopštili da sele tako me je sada uznemiravala i dovodila do ocaja.

Još i danas kad je se sjetim odzvanja mi njen smijeh u ušima kao da je predamnom na klupi kraj Vrbasa. Znala se baš nasmijati i to od srca. Upitao sam je gdje su joj šine sa nogu. Davno ih je skinula , rece , zglobovi su legli na svoje mjesto pa više nije imala problema. Još uvijek ih ima negdje zabacene u podrumu. Tada se nasmijala i priupitala , pa nije valjda da si me zbog šina volio. Stao sam malo iznenadjen ne samo zbog toga što je šine spomenula nego je i za to vrijeme upotrebila riješ voliti.

Neznam kako bi te dane sada najbolje opisao ali bili su to dani strepnje , sjecanja i ljubavi. Bili su to dani kada smo samo težili da budemo skupa i par trenutaka zajedno su nam sve znacili. Gledao sam je , te svijetlo plave oci , ta valovita plava kosa do pola ledja za sve ove godine je još ljepša postala.

Nekako u to vrijeme sam položio i vozacki ispit pa smo se ponekad znali provozati sa starim ficom od moga oca. Nismo imali puno para pa smo se vozali uglavnom bez plana i cilja a kad ugledamo kakvo lijepo mjestašce kraj rijeke stajali smo. Naravno da sam zbog toga cesto sa ocem imao problema naime nije stizao da napuni rezervoar kako sam ga ja brzo praznio. Jednom sam baš imao problema kad je krenuo na posao pa samo dopola puta stigao – nestalo benzina.

Ja došao kasno kuci i nisam mu stigao reci da je prilicno na kraju rezervoara. Kad malo razmislim i da sam mu rekao nebi opet stigao do prve pumpe. Bilo je burno sledeci dan ali preživio sam i to nekako.

 Nego sad mi baš zamirisa kafa Alma napravila pa pronese kraj mene. Moram prekinuti za danas pa cu vam nastaviti sutra dalje pricati , za ovaj put  mi je baš dosta izvrtanja rukavica.