(929 svega rijeci u ovom textu)
(938 Puta Citano)   

TE SUZE NEŽELIM NIKAD VIŠE DA SE PONOVE

Ko se voli taj se i svadja kaže se u narodu. Mi smo imali samo jednu svadju i to nažalost prvu i posljednju ujedno. Moj kolega je predložio da za vikend odemo malo do Jajca eto bez ikakvog razloga i da se malo provedemo. Imao je novog stojadina pa da ga malo provozamo on i ja sa curama. Pošto je imao gips na ruci dogovorili smo se da ja vozim.

Tu vece sam imao tako ružan san da sam se sav oznojen probudio iza ponoci. Sanjao sam da je bio udes na putu za Jajce i da smo nas cetvero se prevrtali u autu. Taj me san toliko namucio da sam sutradan zamolio Amelu da ostanemo i nigdje neidemo. Ispricao sam joj zbog cega i to je najvjerovatnije bila moja greška. Nisam smio snove spominjati i trebao sam bilo šta drugo izmisliti jer mi njih troje nisu vjerovali. Nasmijali su se i pravo su me ismijali pa smo se nakraju još skoro i posvadjali.

Dok su bili u troje bili su saglasni da nece da odustanu od puta i tu nisam mogao nikoga ubijediti u suprotno. Cak su oni mene ubjedjivali da je to glupost sad zbog jednog sna sve odgoditi i sjediti kod kuce. Riješio sam da Amelu otpratim do kuce i pokušam da je ubijedim na sve nacine nasamo kad ostane. Imao sam baš loš predosjecaj i upotrebio sam zadnje mogucnosti da je ubijedim. Na kraju je i pristala da ce ostati sutra samnom i da cemo otici u kino zajedno. Bio sam presretan cto je tako odlucila.

Tu vece sam je cekao pred kinom uzalud. Nije došla ni poslije sat vremena pa sam poceo da prebiram po opravdanjima šta se sve moglo desiti da nedodje. Nije došla više nikada. Sjela je sa njima u auto i sve troje su poginuli na putu za Jajce. Sutradan sam cuo imena poginulih i sve se oko mene srušilo. Zakleli smo se da roditeljima nepricamo ništa tako da sam ostao sada sam i nikome nisam mogao da se povjerim. Zašto me nije poslušala pitam se još i danas. Možda zato sto ni ja nisam bio siguran i sve je to bila samo predostrožnost , neznam.

Da nam snovi mogu pomoci u to sam danas siguran kao što sam i siguran da se od sudbine nemože pobjeci. Mislim samo da mi tada sudbina još uvijek nije odredila da završim sa ovim životom nego da su još uvijek neki ciljevi predamnom koje moram da ispunim.

Svijet nije više postojao za mene , nije bilo radosti i moje Amele , nije ništa više postojalo za mene. Teško je to stanje opisati na papiru jer prva ljubav i smrt neidu nikako skupa. Poslije toga dogadjaja sam se još dugo pitao hocu li ikada više moci voliti. Neznam da li je ispravno reci pitao se nego je možda bolje reci nisam želio više da zavolim.

Izbjegavao sam svaki kontakt i bio sam skoro vuk samotnjak postao. Znam da nije uvijek sve u redu tada što sam radio ali je to bio bijes na sve bijes na izgubljeno koje nikada više nemogu povratiti. Bile su to lude vožnje motorom da sada kad ih se sjetim uhvate me žmarci. To je bilo više igranje sa smrcu više izazivanje kao da ni meni više nije bilo do života.

 Na moju srecu i to je prošlo jer da sam trebao poginuti tada bi se to i dogodilo. Vozio sam tako sve do jednog dana nisam pretjerao i skoro se zabio pod autobus pa sam se priupitao a šta ja to u stvari radim. Kocio sam tada toliko dugo da mi se cinilo da mi je u tih par sekundi citav moj život pred ocima prošao. Gledao sam kako cu podletiti pod autobus i kako ce tockovi preci preko mene. Nakon dugog kocenja lupio sam u njegovu zadnju gumu i kao da sam se probudio. Da me nije bilo sramota opalio bi sebi dva šamara da dodjem sebi ali vjerovatno je to bio period kad sam jednostavno morao sebi dati oduška da me tuga neubije sama po sebi

Prva ljubav prikrade se tiho neprimjetno i ostane u nama do kraja života. Ma kako da se završi nekada je se sjetimo i izvucemo je iz mraka na svjetlo dana. Cesto je dovoljan samo jedan dogadjaj koji nas podsjeti i davno sakrivena osjecanja su opet tu. Moram da vam priznam da ova sjecanja nerado budim ali dao sam jedno obecanje na samom pocetku moga pisanja ovde i to obecanje želim da ispunim.

Sada je vrijeme da da svoja sjecanja na moju prvu ljubav opet zakopam za izvjesno vrijeme jer onaj ko je na ovaj nacin gubio ne želi tako cesto da se sjeca.

Možda baš zato i gledam svoju Almu sa drugim ocima. Ocima koje žele da vole a ne da gube , nikada više. Zato cesto znam Almi da kažem – dodji mi ali ne u snove.  Tamo neželim nikada da te vidim i još nešto ako te ikada budem istinski molio – poslušaj me. Te suze neželim nikada više da se ponove , nikada.

Neželim da pomisliš da si necija zamjena , želim da te volim takva kakva jesi i možda mi baš zato srce cesto zatreperi.

Zatreperi baš zato što još jednom to sve nebih podnijeti mogao.