(952 svega rijeci u ovom textu)
(731 Puta Citano)   

KULE OD DVORCA

Opet sam u Prnjavoru kod stare kuce , tamo gdje je sve pocelo. Sjedimo na terasi , noc se polako spušta a prijatna hladnoca osvježava. Poslije ove vrucine danas ovo dodje kao pravi oporavak.  Gledam nebo , nijednog oblacka nema. Iznenadio me je odgovor ili bolje da kažem i nije ali svi su htjeli po cašu crnog vina. Primijetio sam sipajuci vino da ove kristalne caše nikada i nismo tako puno upotrebljavali kao sada.

Sušeni dimljeni sir sa crnim vinom u ovoj noci na terasi stvarno je nešto što paše jedno uz drugo. Alma ustade pa nam donese još malo suhovine , ma šta da vam pricam. Jedno poznato “klang” kristala od kristal nadjaca na momenat obližnje cvrcke , koji su se trudili iz petnih žila da ih taj polumjesec vec jednom primijeti. Odmah do mene sa desne strane sjedi moj otac koga smo poslije Danijelovog rodjenja svi zvali “djede”. Poslije gutljaja vina koji mu je izgleda bas prijao nastavio je svoju pricu.

Možda je redosljed pricanja malo neobican ali poslije moje price o prokletstvu , koju sam vam prošli puta ispricao , ova je prica baš dobo došla kao dopuna. Pogodicete naravno da se radi o majci moje prabake. Djed nas je polako vracao svojom pricom u period kada je ona još bila djevojka. Gledali smo i slušali baš sa zanimanjem jer je uvijek u svoje price unosio citavog sebe.

Vracao nas je opet u Poljsku u jedno davno , davno zaboravljeno vrijeme. Mlada djevojka , jako lijepa ali siromašna. Ta mi je recenica toliko puta prošla kroz glavu da mi postaje sve više i više poznata. Valjda zato što mnoge price u životu pocinju baš tako a mali broj ih se sretno završi. Djevojka je zapala za oko obližnjem grofu. Nije prošlo mnogo vremena kada su se svi u kuci probudili zbog lupe na vratima. Bio je to grofov glasonoša sa dva vojnika.

Drsko su skoro provalili vrata i ušli u kucu. Procitao je samo kratku obavijest da se majka od moje prabake mora odmah privesti grofu. Dva vojnika su je uhvatila napola obucenu i odvukli napolje. Cula je još samo plac svoje majke i vrata od kuce kako se zalupiše za vojnicima. Tu se baš ništa nije moglo uraditi jer su u to davno vrijeme vladali drugi zakoni nego danas. Sve kuce kao i ljudi na podrucju grofovine bili su bukvalno vlasništvo toga grofa. On je mogao da oduzme zaplijeni ili uništi sve sto se nalazi na njegovoj teritoriji kako imovinu tako i ljude.

Ko bi se suprotstavio mogao je da ga zbog sitnice ubije kao psa na ulici. Mnoge su lijepe djevojke odvodjene kao posluga u dvorac. Sa jedne strane je tu šok zbog nasilnog odvodjenja ali sa druge strane nisu nikada više bile gladne ili odrpane. To je u to vrijeme bila jedna sasvim normalna pojava. Ulete vojnici uzmu šta im treba i odoše.

Prvo je išao grofov glasonoša koji je ujedno bio i komandir straže. Komandira straže nije bilo lako naci jer je morao da zna citati grofove obavijesti. Pismeni ljudi su u to vrijeme bili baš rijetki.  Onda u sredini isprepadana djevojka koju su dva vojnika sa zacelja stalno gurala pred sobom casteci je pogrdnim rijecima. Polako su se približavali i kule od dvorca su postajale sve vece i vece.

Pošto su je vojnici izbacili bosonogu iz kuce noge su joj polako prokrvarile od oštrog kamenja na malom puticu. Bilo je baš olakšanje kada su se zaustavili pred ogromnom drvenom  kapijom. Vrata su se otvorila i oni se nadjoše na poplocanom dvorištu. Sve je bilo unutra od nekog glatkog kamena. Vojnici su je gurnuli da je skoro upala i stali par koraka od nje pricajuci.

Ugledala je fontanu iz koje je curila voda. Tada se tek žedj progurala pored straha koga je imala cijelo vrijeme sa sobom. Napravila je par kolaka prema vodi da se bar malo napije kada ju je oborio udarac preko ledja. Vojnik se našao uvrijedjenim kako se mogla pomaknuti a da njega nepita. U tom trenutku se pojavi odnekuda jedna ogromna starija žena. Imala je jedno stotinudvadeset kilograma , da kažem najmanje , ali se kretala poprilicno brzo i živahno.

Kasnije je saznala da je to bila guvernanta. Izgalami se ona na tog vojnika sa rijecima da tu djevojku grof želi nepovrijedjenu i bez masnica. Malo je reci izgalami jer je tako zapiskala , sreca da nije bilo staklenih caša u blizini , da se vojnik odjednom uzgubio u vidu magle. Grubim glasom ali sada vec smirenim rece joj da se digne vec jednom i da podje za njom. Sve ju je živo bolilo ali je ustala i pošla za guvernantom. Cula je još samo kako se ogromna drvena kapija glavnog ulaza uz škripu zatvorila.

Prošli su kroz mali prolaz i neobicno uski hodnik. Kada se okrenula i pogledala iza sebe vidila je da je guvernanta pravo zacepila citav hodnik. Možda je ostalo po par centimetara lijevo i desno od nje. Kad bi neko htio i pobjeci nebi mogao. Bio je to ulaz za poslugu…

Djed prekinu pricanje , kako rece , osušilo mu se grlo pa je poželio da se kucnemo još jednom prije nego što nastavimo sa pricom. Svi pogledaše u mene pa sam se i ja malo trgao od te price. Ocekivali su svi da vino dospem , ma kad vam kažem u životu vam je sve tako jesam jednom nešto zapoceo ostaje mi za dužnost citav život.

Ma nije mi bilo to teško nego samo sam se užvio u pricu i morao opet da se u stvarnost vratim.

Opet su caše pune. Jedno poznato “klang” i prica se nastavlja…….