Dobro Dosli Irmin.com
      Registruj Se Home  |  Topici  |  Downloads  |  Vaš Account  |  Forum  |  Radio Stanice  |  Pošalji Tekst  |  Objavljeno  

  Glavni Menu
New Page 1 · Set As HomePage
Home

Ne Ljuti Se Covjece
RealInvaders
Flash Igrice
HangMan
Horoskop
Chat

Forums
GuestBook
Privatne Poruke
Preporucite Nas
Mali Oglasi

Pošalji Pricu
Price - Poemi - Ljubav
Dosad Publicirano
Ljubavne Staze
Ljubav & Snovi 
Tamo Gdje Ljubav Pocinje
Placem Bez Suza


Magazini & Novine
Radio & TV links
Bosanske Stranice
Radio Stanice


Vaš Account
Registrujte Se
Zaboravljena Pass

Downloads
WallPapers
Irmin Script v2.0

Top 10
Web Links
Pitanja/Odgovori
Contact Me

Statistike
Lista Clanova

MP3 Shop
Partneri Sitea




  Radio Stanice
RADIO UZIVO

· Radio Kalman
· Radio M
· Radio BM
· Radio Slon
· Radio TNT
· Radio Kameleon
· Radio Juzni Vetar
· Radio TopFM
· Radio OK
· Radio Dobre Vibracije
· Radio Bihac

· Ostale Radio Stanice


  Ko je Online ?
Login Ovdje:

Nickname:
Password:

Members List Clanstvo:
Zadnji Clan: zeljko1973
Svega Clanova: 49565

Trenutno Online:
Gosta: 66
Clanova: 0
Svega: 66


Vi niste registrovani. Mozete se registrovati ako kliknete ovdje

  BiH Stampa/TV
štampa

  Dnevni Avaz
  Oslobodjenje
  BH Dani
  Sabah
  Ljiljan
  Bosankse Novine

Dnevne Vijesti
RTV BiH - Dnevnik
Hayat Dnevnik

Dnevnik BH Radija 1

SVE STO JE LIJEPO KRATKO TRAJE - 75

(1039 svega rijeci u ovom textu)
(1486 Puta Citano)   Za Printanje




SVE STO JE LIJEPO KRATKO TRAJE

SVE ŠTO JE LIJEPO KRATKO TRAJE

 

 

Autom je ušao u garažu koja se nalazila u sklopu prizemlja kuce. To mu je bila pametna ideja jer je iz garaže direktno u kucu ulazio. Kuca je bila baš ogromna i na dva sprata se protezala. Sakriveno od puta se nalazilo ogromno poplocano dvorište ogradjeno šimširima i vinovom lozom a u produžetku garaže ne tako mala dvorišna kucica. Tu je bilo njegovo carstvo. Samo što smo se raspakovali morali smo sici da nam odmah pokaže svoje malo carstvo.

 

Prije je to bilo samo skladište gdje mu je otac odlagao stare stvari ali sada je to on malo preuredio kako sam rece. Ušli smo unutra i zastali iznenadjeni. Ugledali smo jednu ogromnu prostoriju koja se sa vana gledano nije ni cinila tako velika. Sa dvije strane su zidovi bili obloženi drvetom a druge dvije koplet u kamenu. Na kamenoj strani je bio ozidan pravi ogromni srednjevjekovni kamin a sa drvene strane je bio bar sa picem i visoke barske stolice.

 

Na kamenoj strani sobe je bio mali stolic i tri fotelje. Nekako je iskombinovao drvo i kamen pa je izgledalo kao da su se dva razlicita svijeta u jednoj sobi sastala tako da pašu skupa kao saliveni. Sve je to sam radio rezao i oblagao jer mu je to bio hobi. Po zidovima je poredao sve neke stare prastare alatke koje moram priznati da ni ja još u životu nisam vidio. Sa plafona su visila dva kolska tocka koja je prepravio u lustere. Taj dan smo uglavnom razgledali gdje smo to došli i malo se odmarali od puta.

 

Navece smo svi sjeli u njegovu hobi sobu da je tako nazovem. Njegova majka nam je to vece ispekla hljeb i pecenje ispod saca ako znate staje to uopšte. Za one koji neznaju moram reci da je to ogromno metalno zvono ispod kojeg se stavi hljeb ili pecenje i na to se sve nagrne žar. Zvono se neotvara dok jelo nije gotovo. Ni meni nije jasno kako se uopšte zna kada je jelo gotovo ali valjda je to sve iskustvo.

 

Moram vam priznati da nešto ukusnije nisam odavno jeo. Od svih pjevaca moj kolega je najviše volio da sluša Balaševica i netrebate pogadjati šta smo to vece imali na repertoaru. Bilo je tu i pjesama od njega koje u životu nisam cuo iako sam ga i ja volio poslušati i znao dosta pjesama od njega na gitari svirati. Tada sam primijetio da je u sobi ugradio i kvadrofoniju. Ta  cetiri zvucnika u coskovima su fenomenalno razdvajali zvukove tako da se sticao utisak da smo na sredistu podijuma gdje se pjeva.

 

Svjetlo je bilo prigušeno a vino , to crno vino je sam pravio. Namjerno ga nisam pitao kako ga je pravio jer sam prošli puta napravio tu grešku. Mislim da je potrajalo jedno dva sata i dok mi nije objasnio svaku pojedinost kako on to radi nije ni prestao sa pricom. Vec sam bio pošao spavati kad me je priupitao jesam li sve shvatio. Koje pitanje, samo mu treba reci još da mi nešto nije jasno poceo bi odmah sve od pocetka da objašnjava.

 

Kada nam je ponudio vino malo sam zastao. Pogledao je i on zacudjeno u mene pa me priupita od kada ja to vino nevolim. Ma reko još me nije prošlo ni ono od sinoc a ti donosiš novo i to takvo kome se nemože odoliti. Odjednom ustade i rece , sad si gotov, pa donese odnekud bidonku od deset litara. A šta mi je drugo preostalo nego samo da slegnem ramenima i kažem sipaj vec jednom i nemoj da štediš na meni. Naravno da smo se svi nasmijali i udarili po vinu.

 

Negdje blizu ponoci ugledao sam gitaru na zidu. Priupitah ga jel to cudo sa zida još uvijek radi. Ustao je i skinuo je sa zida buneci se kako sam se usudio da kažem da je to cudo. Jutro smo docekali nadjacavajuci se sa njegovom kvadrofonijom. Kada smo se probudili bilo je vec jedan sat poslije podne. Dok smo mi skontali koliko je sati i koji je dan uopšte i rucak je vec bio gotov.

 

Taj dan nas je odvezao na obližnji vodopad. Put do tamo necu nikada zaboraviti jer je izgledao baš tako kao da je neko htio usku koziju stazicu nasilno da proširi a nije imao gdje. Tako uzak krivudav i bez asfalta da sam samo provaliju još vidio kroz svoj prozor. Neznam jel to bilo zbog vina ili zbog puta ali sve se ljuljalo oko mene. Vodopad je bio stvarno nešto izmišljeno kao iz bajke. Kako nam je objasnio vodopad se zove Kravice i vjerovatno je poznat svakome iz okoline Ljubuškog. Kao uklesan u kamenu prkosio je prirodi.

 

Usljed velike visine sa koje je voda padala stvaralo se milion malih kapljica pa smo brzo i mi bili mokri. Skoro nismo ni primijetili kako se sve na nama kvasi pa smo se sklonili malo dalje. Moram priznati da su me te kapljice baš dobro osvježile. Svjetlost se prelijevala kroz kapljice vode i pravila dugu. Jedan stvarno predivan doživljaj.

 

Tu smo proveli tri lijepa i nezaboravna dana kojih cu uvijek da se sjecam. To je bio moj zadnji put da sam Mostar i Ljubuški vidio i baš se sada dok ovo pišem pitam kako li to sve sada izgleda. Kako moj kolega rece osim par nacionalista i provokatora sve je lijepo bilo. Odvezao nas je do autobuske stanice u Mostaru  odakle smo se bez problema vratili u Prnjavor.

 

Uvijek je to tako u životu. Sve što je lijepo kratko traje. Ustvari citav život provedemo cekajuci neke lijepe trenutke koji ce možda doci. Borimo se , guramo se i nadamo da ce doci jedno sutra koje ce biti boje nego ovo danas. Nekada se razocaramo a nekada obradujemo i ustvari je to život – borba za srecom.

 

Oni koji su nesretni bore se da nadju srecu  a oni sretni bore se za još više i neznajuci da je vec imaju dovoljno. Tek kad je izgube znaju da je bila tu.

 

Baka me je upravo nazvala , djed se razbolio i hitna pomoc ga je odvezla za Banja Luku..........

 


Kako do knjige – klikni ovde

Ostavi komentar - klikni ovde
  

[ Nazad na 1. Tamo gdje ljubav pocinje by dado1605 | Index Sekcije ]


:: Home :: Downloads :: Pošalji Text :: Vaš Account :: RadioStanice :: Forums :: Objavljeno ::


Web site powered by PHP-NukeApache Web ServerPHP Scripting Language
PHP-Nuke is Free Software released under the GNU/GPL license.
All logos and trademarks in this site are property of their respective owner.
The comments, poems, stories and other texts are property of their posters.
All the rest © 2000 - 2011 http://www.irmin.com sPaMME@irmin.COM


Page Generation: 0.068 Seconds