Dobro Dosli Irmin.com
      Registruj Se Home  |  Topici  |  Downloads  |  Vaš Account  |  Forum  |  Radio Stanice  |  Pošalji Tekst  |  Objavljeno  

  Glavni Menu
New Page 1 · Set As HomePage
Home

Ne Ljuti Se Covjece
RealInvaders
Flash Igrice
HangMan
Horoskop
Chat

Forums
GuestBook
Privatne Poruke
Preporucite Nas
Mali Oglasi

Pošalji Pricu
Price - Poemi - Ljubav
Dosad Publicirano
Ljubavne Staze
Ljubav & Snovi 
Tamo Gdje Ljubav Pocinje
Placem Bez Suza


Magazini & Novine
Radio & TV links
Bosanske Stranice
Radio Stanice


Vaš Account
Registrujte Se
Zaboravljena Pass

Downloads
WallPapers
Irmin Script v2.0

Top 10
Web Links
Pitanja/Odgovori
Contact Me

Statistike
Lista Clanova

MP3 Shop
Partneri Sitea




  Radio Stanice
RADIO UZIVO

· Radio BH1
· Radio Pingvin
· Radio Pan
· Radio Mir
· Radio Ozone
· Radio Busovaca
· Radio Vogosca
· Radio Dunav
· Radio FM9
· Radio Mars
· Radio 103

· Ostale Radio Stanice


  Ko je Online ?
Login Ovdje:

Nickname:
Password:

Members List Clanstvo:
Zadnji Clan: zeljko1973
Svega Clanova: 49565

Trenutno Online:
Gosta: 67
Clanova: 0
Svega: 67


Vi niste registrovani. Mozete se registrovati ako kliknete ovdje

  BiH Stampa/TV
štampa

  Dnevni Avaz
  Oslobodjenje
  BH Dani
  Sabah
  Ljiljan
  Bosankse Novine

Dnevne Vijesti
RTV BiH - Dnevnik
Hayat Dnevnik

Dnevnik BH Radija 1

VJERUJ U LJUBAV - 77

(934 svega rijeci u ovom textu)
(2998 Puta Citano)   Za Printanje




VJERUJ U LJUBAV

VJERUJ U LJUBAV

 

 

Bio je to mjesec ustvari kao svaki protekli samo sa par razlika koje su nas duboko dirnule i ostavile traga za citav život. Što se poslovnog dijela tice moram da vam priznam da je posao procvjetao nemoguce. Imali smo toliko narudžbi da sami više nismo mogli stizati. Zato smo potražili pomoc od jedne fabrike u blizini da radi za nas u dvije smjene mjesec dana. Naravno sve bi bilo placeno preko racuna kao iznajmljivanje radne snage. Materijal smo uložili sami i problem nam je bilo samo vrijeme jer smo bili vezni rokovima za isporuku.

 

Citav projekat je još poceo prije našega saznanja da se nešto kuha u bivšoj Jugoslaviji tako da ga prakticno nismo mogli ni zaustaviti. Covjek sa kojim smo sklopili posao izgubio je i fabriku i kucu. Par mjeseci kasnije je došao kod nas jer je stvarno bio pošten i ispricao nam šta je bilo i obecao da ce nam nadoknaditi nekako štetu. Uložili smo dosta para tu ali nismo mogli da mu bilo šta uzimamo jer je i on samo goli život spasio. Radio je trideset godina u inostranstvu i sve je uložio u tu fabriku i sada je sve izgorilo. Tek tada , nakon par mjeseci nam je postalo jasno da se nešto strašno dogadja. Sve dotada smo mislili , ma nece se proširiti na naše krajeve.

 

Baka je njegovala djeda i to iz petnih žila i to baš posljednjom snagom koju je izvlacila neznam ni ja odakle. Dolazak moje majke joj je puno pomogao jer je sada mogla malo i  odspavati. Djeda su otpustili iz bolnice vrlo brzo sa prognozom da ce živiti jos šest mjeseci najviše. Niko mu nije rekao pravu dijagnozu a on je mislio da je operacija uspješno završena. Zahvaljujuci mojoj baki i njenim kaktusima djed je živio još sedam godina. Sedam godina ga je baka njegovala jer je ostao nepokretan u krevetu. U zadnjoj godini života nije više mogao ni do wc-a ustati.

 

Baka nije odustajala i do posljednjeg njegovog daha je bila uz njega. Djed je bio njena prva ljubav i citav njen život. U tih sedam godina imali su vremena i dan i noc na pretek. Kada god je djed bio malo bolje pricali su šta i kako poslije smrti. Kada razmislim o tome mislim da je za tako nešto potrebno stvarno puno snage.

 

Djed je i sam postepeno primjetio da je sve slabiji i da neide na bolje tako da mu je postepeno bilo sve jasno. Znati da ce umrijeti i pricati o tome kao o nekoj sasvim normalnoj stvar , zamene još uvijek nešto strašno. Dogovorili su se gdje ce djed biti sahranjen i to ce napraviti odmah dupli grob jer je i baka htjela da bude kraj njega za sva vremena. U zadnjim danima svoga života joj je uvijek govorio da se lijepo obuce i da ga što cešce posjeti na groblju.

 

 Sudbina je htjela da ga i ja još jednom vidim nakon sedam godina i to baš te godine kada ce umrijeti. Baka je zakljucila da nije mogao umrijeti dok me još jednom nevidi jer smo nas dvojica bili posebno vezani. Od dana njegove smrti baka je svaki dan obilazila grob i cvijece nosila. To radi i dan danas , uvijek se lijepo obuce i sredi , ponese cvijece i ide kod djeda da ga posjeti.

 

Ja i Alma smo i dalje sanirali našu kucu nadajuci se da cemo je srediti bar toliko da možemo preseliti u jednu sobu. Sve pare što smo zaradili uložili smo u tu kucu pokušavajuci da je što prije završimo. Na kraju krajeva bili smo tu gdje je sve pocelo , tamo gdje ljubav pocinje. Trudili smo se iz petnih žica da razumijemo ovaj svijet i pokušavali da napokon i mi imamo nešto svoje.  Možda nismo htjeli da dopustimo niti pomisao da je pravi pravcati gradjanski rat na pomolu.

 

Rat nas je pretekao tako da u kucu nismo uspjeli ni preseliti. Godine su prošle i sada kad razmislim o svemu jasno mi je da smo u životu dosta gubili i dosta izgubili. Svaki puta kada smo poceli da stajemo na noge nešto je iskrslo i gurnulo nas nazad. Nemogu reci da je to bilo interesantno ali je vjerovatno i to bilo sve ono što nas život uci , da i kad posrnemo skupimo snage za dalje.

 

Ako me pitate da li vjerujem u sudbinu , neke cu možda obradovati a neke razocarati ali odgovor ce biti u svakom slucaju pozitivan. Kad se samo sjetim koliko sam se puta samo vracao tamo gdje ljubav pocinje. Koliko sam puta u životu bježao od svega pa i od samog sebe i opet sam se vracao tamo gdje je sve pocelo.

 

 Nisam htio dati srcu suzama da piše a bilo je suza i previše. Nisam dao nikome sjecanja da mi briše , a bilo ih je dosta koji su to pokušali. Kud god da sam išao , kud god da sam krenuo i kad sam dobijao i kad sam gubio , opet sam kretao sa istog mjesta opet sam bio tu , tu gdje ljubav pocinje.

 

Sve što smo znali i poznavali iz tih starih  vremena se promijenilo , rijetko je kad na bolje došlo a cesto na gore otišlo.  Jedino što je ostalo skoro nepromjenjeno je naša ljubav. Ni vrijeme ni rat ni ljudi je nisu rastrgali , uspjeli su samo da je još ojacaju.

 

 

Vjera u ljubav je ono što pomjera sve granice , ono za šta vrijedi živiti i boriti se!

 


Kako do knjige – klikni ovde

Ostavi komentar - klikni ovde
  

[ Nazad na 1. Tamo gdje ljubav pocinje by dado1605 | Index Sekcije ]


:: Home :: Downloads :: Pošalji Text :: Vaš Account :: RadioStanice :: Forums :: Objavljeno ::


Web site powered by PHP-NukeApache Web ServerPHP Scripting Language
PHP-Nuke is Free Software released under the GNU/GPL license.
All logos and trademarks in this site are property of their respective owner.
The comments, poems, stories and other texts are property of their posters.
All the rest © 2000 - 2011 http://www.irmin.com sPaMME@irmin.COM


Page Generation: 0.434 Seconds