(1350 svega rijeci u ovom textu)
(2539 Puta Citano)   

2 – TIHI ŠAPAT

Sjedim i pijem kafu sam a misli mi lutaju , na radiju stare pjesme , sjecanja se bude. Zar još uvijek neko te stare pjesme u program pušta , pitam se a odgovor i ne ocekujem. Izvukli su ih odnekud ocistili od prašine i pustili da provjere da li još uvijek ima ljudi koji ce ih primijetiti i zainteresovati. Dok sam ložio vatru na momenat sam morao zastati , tihi šapat zvukova koji diraju srce opet je bio tu. Da ne kažem nostalgija ali barem je kod mene tako da me pojedine pjesme podsjete na neke doživljaje na neke ljude.

Nisu to uvijek lijepi doživljaji ali su moji i upravo zato ih nosim sa sobom. Da ne kažem osudjen da ih nosim ali ako vec moram onda mi nije ni teško. Opet sam tu , tu gdje ljubav pocinje , zvuci gitare , caša crnog vina , osmjeh tuge, pa opet sunce , zracak nade pa posrnem , svega je bilo. Još uvijek sam ostao onaj što vjeruje da se ljubav kao san ostvaruje. Još uvijek sam onaj koji pogleda svoju Almu i kaže , nije mi žao svih nevolja i nedaca kroz koje smo prošli. Još uvijek sam onaj koji želi da se nada ,  još uvijek sam onaj koji sa ponosom svoja sjecanja nosi pa ma kakva ona bila.

 Vatra poce da se puši , zatvaram mala vratanca od šporeta. Koliko sam puta vec ložio ovu vatru a svaki puta mi je interesantno i lijepo bilo iako se dogadjalo i da se opržim ali eto. Stavljam vodu za kafu , nece da  prokljuca , pa sigurno kad se vatra još nije razgorila , ustajem i izvlacim lugaru , možda je ljepota i u cekanju , možda nam je sve ljepše kad uložimo više truda , ko ce ga znati. Pa ako uspijemo bolje nam prija a ako ne , ma pokušacemo opet.

Još jedan srk kafe, pravo prija , eto kad se sjetim samo kako sam je napravio i to mi prija iako baš sjecanja na vatru i vodu nisu uvijek lijepa za meine bila. Prvi jutarnji zraci se probijaju. Jutro u Prnjavoru. Ponekad se pitam zašto ustanem ovako rano ujutro kad sam na odmoru iako mogu da spavam koliko god hocu. Kada radim i moram na posao onda da mi je još samo malkice  pod toplim jorganom ostati ali obicno ne ide , na posao se mora. Sada me nekako tišina sjecanja prenu i natjera da ustanem.

Sjedim u dnevnoj sobi i pogled mi skrenu na desno u mali hodnicic. Dogradjen je bio u toku ove zadnje sanacije. Umjesto jednog dijela zida kraj samih ulaznih vrata ugradio sam staklene elemente. Prvi suncevi zraci su se ono baš lijeno provlacili. Sad znam sta mi je skrenulo pogled. Nisam bio sam ovo jutro. Odnekud , sasvim iznenada , pojavio se mali nocni leptir. Pokušavao je tamo ovamo kroz staklo da nekako proleti do sunca. Na momenat ga nestane lijevo iza vrata pa se opet pojavi grcevito se trudeci da napokon kroz to staklo proleti napolje , napolje do sunca.

Još jedan srk kafe , baš prija. Pricao sam vam vec prošli puta kakva su moja iskustva bila sa vodom i davljenjem a sad mi pade na pamet jedna davna devedesetpeta i moje prvo vatreno krštenje. Uvijek sam volio male mace i svojim roditeljima pravio iznenadjenja koja se pamte , da budem tacniji oni su ich dugo pamtili. Barem dva puta godišnje  kada dodju umorni sa posla zaticali su u kucu malu macu. Onda ubjedjivanja sa moje strane , rasprave , obecanja i na kraju je maca morala napolje. Par puta sam i uspjevao da ich nagovorim ali ne na dugo.

Tako je to bilo sve do jednom kada sam dobio zabranu i to onu baš strogu. Sigurno da mi je bilo teško ali šta cu htio sam I ja da jednom ispoštujem što sam obecao. Krenuo sam u prodavnicu i možete zamisliti , nije prošlo sedam dana od mog obecanja a opet je stajala jedna mala maca i to baš pred mojim nogama. Onako mala slatka i bespomocna bila je tu predamnom. Šta sad da radim , pošao sam da se sagnem i trgao se kao da sam se golom rukom dotakao vruce tave u kojoj se još uvijek nešto pušilo.

Ma zaobicu ja tu macu , pa imam i ja svoju rijec. Ja korak ulijevo , maca skok i pred meine ja desno a maca opet za mnom. Hajde nekako sam ja nju i zaobišao ali kad sam god zastao , ma radoznalost mi nije dala mira , maca ide za mnom. Ja stanem ona stane ja krenem ona krene , cudna situacija. Stao sam ja skroz dok mi nije prišla i pošla se umiljavati oko moje noge. Pa kako da je sad ovako slatku ostavim , ma neide to ali kako onda da svoje obecanje održim. Sama na sred ulice samo još treba da naidje kakav kamion pa da je zgazi.

Nego da ja nju ponesem majci u kancelariju i tako i tako nisam kod nje dugo bio pa neka ona odluci šta cemo sa macom. Sakrio sam ja nju pod svoju jaknu da je portir nevidi jer gdje ceš macku sa ulice u medicinski centar unijeti , ma bolje je da je portir ne vidi. Zakljucio sam da je to najbolje za mene mamu i macu i nastavio  dalje. Jest da sam malih problema imao jer što je toplije bilo i macka je bila nemirnija.

Jednostavno se ispod moje jakne vrtila u krug. Nekako sam je smirio , tek toliko da prodjem pored portira i uletio kod majke u biro. Kako sam ušao unutra tako je kraj moje  i macina glava provirila kroz otškrinuta vrata. Naravno kada je vidila onako slatko malo stvorenje ne vece od šake I majka je pristala ali pod uslovom da prvo popricamo sa ocem pa šta on kaže da tako bude. Na ja , nije baš zvucalo kao neko cvrsto obecanje ali bolje išta nego ništa. Majka se još malo bunila kako sam mogao nepoznatu macku sa ulice ispod jakne da stavim a sigurno je imala buva pa me sama pored portira izvela napolje , naravno sa macom skupa u ruci.

Portir se ceškao po glavi kakva je sad to macka u zgradi ali za to se više nisam brinuo. Sigurno ce majka smisliti neko logicno objašnjenje u povratku. Ja sam imao malu nadu da cu ovaj puta zadržati macu pa sam potrcao kuci. Mladji brat je bio kod kuce pa smo se obojica radovali. Uspjeli smo nekako da uguramo malu macu u kadu jer smo morali i da je okupamo prije nego što otac dodje kuci. Nikad mi nece biti jasno zašto mace nevole da se kupaju ali nema veze , mi smo uspjeli nekako u dvoje da okupamo macu.

Ogrebane ruke smo morali skrivati barem dok ne dobijemo dozvolu da macu zadržimo , ma uspjecemo mi to. Upravo smo završili sušenje mace sa fenom kad je nestalo struje u stanu. Živili smo u neboderu na jedanaestom spratu pa nas to i nije tako puno cudilo , dešavalo se to cesto da nestane struje. Malo kasnije je i vode nestalo jer je hidrofor bacao vodu do nas. Baš smo se cudili kako je maca još ljepša kako je okupana ko mala pahulja kad je brat ustao i prišao prozoru.

Kaže , pogledaj koliko se naroda skupilo oko naše zgrade. Ma šta me briga za narod moja macka mi je milija odgovorih onako za sebe. Vidi mašu mi odozgo opet ce moj brat , ma reko maši i ti njima. Vidi milicija , juhu koliko milicije ima. Sad sam i ja pogledao prema malom šestogodišnjaku koji se propinjao na prste kraj prozora da bi bolje vidio. Na drugo juhuuu i obrazloženjem da su i vatrogasci tu skocio sam i došao do njega.